Napisao: Lorenzo Hanzir-Ferek
Fotografije: Lukas, Dalibor
2.4., subota
8 sati ujutro je i okupljamo se kod NSK te se lagano pripremamo i krećemo prema Rakovici. Vozili smo se otprilike sat i pol te smo stali u lokalnom kafiću gdje smo dogovorili rutu kretanja prema Ponorcu. Dočekala nas je kiša i snijeg. Parkirali smo aute te se zaputili kroz šumu prema špilji. Hodali smo otprilike 30 min. Kad smo stigli do Ponorca krenuli smo slagati logor. Pava nas je nakon toga podijelila u dvije grupe. Prva grupa je išla u neoprenima u špilju, a ostali na crtanje i penjanje po stijeni. Nakon dva sata prva ekipa koja je bila u špilji izlazi iz nje i pričaju nam svoje dojmove i što nas čeka sutra.
3.4., nedjelja
Buđenje bilo prije 8 sati, a u 8 je bio doručak. Grupa koja je dan prije crtala i penjala išla se obući u hladne i mokre neoprene i prema špilji, a grupa koja je jučer bila u špilji sada su na crtanju i penjanju. Ja sam sada u grupi plivača i uputili smo se prema špilji. Dalibor i Jenny su nam objasnili pravila kretanja po vodi. Bilo je predivno, ali naravno da ljudska glupost čini čuda. Zaboravio sam uzeti rezervne baterije za rasvjetu i na pola puta više nisam ništa vidio. Tea me uočila, a ja sam joj objasnio da nemam rasvjete i da me još više strah ići dalje. Na kraju smo Tea i ja krenuli prema izlazu, bilo je jako teško jer ništa ne vidiš ispred sebe, a rasvjeta od nekog drugoga radi ti sjenu ako je iza tebe pa ne vidiš di staješ, a ako je ispred tebe onda je još gore jer nemaš uopće svjetla da išta možeš vidjeti.
Glavna lekcija iz ove avanture je:
UVIJEK NOSI REZERVENE BATERIJE SA SOBOM, POGOTOVO AKO IDEŠ TAMO DI IMA VODE.
I IMAJ IH U VODONEPROPUSNOJ VREĆICI.
Speleološki odsjek PDS Velebit 