Koka na krošnji

Kontrafaktura na pjesmu The Fool on the Hill (Paul McCartey, 1967.)
Tekst i fotografije: Marijan Čepelak Maligan

Večeri svake
baš svakoga dana,
koka si traži ležaj sred
krošnje od gustih grana,
da prespava noć uvijek dugu
u zaštiti njenog lista,
a noć svaka je druga
i nikad nije ista.
Ali koka na krošnji
spava mirno i sretno,
lako na nju se popne
i spusti se spretno.
Zašto ta koka
za ležaj krošnju traži,
zašto joj nikada nije
smještaj u kući draži,

to pitamo ju često,
al’ odgovora nema,
u kuhinji kada sjedi
i malo zadrijema.
Ali koka na krošnji
spava mirno i sretno,
lako na nju se popne
i spusti se spretno.


Marijan Čepelak Maligan,
17. ožujka 2022.


Kao dodatak ovim stihovima je prvi od izvornih zvučnih zapisa te pjesme McCarteya. Upravo onako kako je i stvorena: iz svijesti autora pretočena u zvučnu izvedbu, u ovom slučaju studijsku. On je bez ikakve sumnje, a to je i kasnije potvrdio, izvodio istu kompoziciju prethodno više puta, ali za sebe, u procesu ostvarivanja. Priloženi zvučni zapis je onaj osnovni, možda zvuči šturo u odnosu na kasnije izvedbe s više instrumenata, ali upravo takav mi se sviđa: samo glas i klavijatura. A snimljen je 6. rujna 1967. u EMI Studios, u Londonu.
A sada, nakon toliko godina, pitam se: gdje sam bio upravo tada, u to vrijeme? Sjećanje ne koristi dovoljno, osobito kada se radi o datumima. Ali srećom postoje knjige zapisa djelatnosti Speleološkog odsjeka PDS „Velebit“. I u kopijama tih stranica čitam što sam radio neposredno prije i poslije te srijede, tog 6. rujna 1967. Da nema tih zapisa, već odavno bih zaboravio puno toga što se događalo. Važno je zapisati čak i nevažne stvari, da podsjete one koji su sudjelovali u događanju, a kasnije možda i posluže nekome razumjeti ono što se događalo. A piše ovo:

61. ISTRAŽIVANJE U HORVATOVOJ ŠPILJI
2. rujna 1967. Zagreb – Vrhovine – Brakvusova draga – Horvatova špilja (razgledavanje)
3. rujna 1967. Horvatova špilja (razgledavanje, fotografiranje i istraživanje – Vrhovine – Zagreb

Sudionici: Borislav Aleraj – Akac, Marijan Čepelak – Maligan, Radovan Čepelak – Čep, Mladen Garašić – Garavi, Mario Kirin, Slavko Košec, Ana Klasinc – Hunika i Dubravko Penović – Yogi.

69. REPUBLIČKO ORIJENTACIJSKO NATJECANJE “TUK ’67”
16. rujna 1967. Zagreb-Delnice-Mrkopalj-Tuk
17. rujna 1967. Natjecanje: Tuk-kota1131-Gorevica-Jančarica-Duga poljana-Samari-Tuk;
Tuk-Mrkopalj-Delnice-Zagreb.
Sudionici: Marijan Čepelak-Maligan, Radovan Čepelak-Čep, Dubravko Penović -Yogi (ekipa u natjecanju, posrignuto 2. mjesto), Zlatko Ban – Lešinar.

Ne znam što sam radio onog vikenda između ova dva, to jest – 9. i 10.rujna, ali tog 6. u srijedu, bez ikakve sumnje sam bio u “Velebitu” na sastanku Speleološkog odsjeka. U sredini tjedna kad se podvlači crta ispod zamišljenog i ostvarenog. I kad se zamišlja nešto novo. Zapisi su nedovoljni, a o sjećanju da i ne govorimo … Neprekidno jurimo prema naprijed, ususret vremenu koje dolazi, koje nas nadilazi, i u nekom času pregazi. Ali prije tog trenutka još uvijek se sjećamo i nekih nezabilježenih detalja. Ako postoji povod da ih se sjetimo. Može biti nešto sasvim sporedno, sasvim nevažno. A odjednom se stvori slika u svijesti, najčešće kratki film. Pa tako sada vidim:
Napredujemo kroz uski špiljski kanal – uzak ne po širini, već visini – tlo je vlažno, čvrsti glatki kamen, ima malih siga na stropu koje moramo ukloniti da bi se pomaknuli malo više prema gore, nije strmo, ali se osjeća. Tu smo nas četvero: Yogi, Akac, Hunika i ja. Yogi je otkrio ulaz i tada smo krenuli. Već nakon prvih par metara bilo je jasno da se radi o novom, do sada nepoznatom dijelu Horvatove špilje. Mislim da je Yogi bio taj koji je predložio ime: Zmajev kanal – prema tadašnjem i kratkotrajnom nadimku “Zmaj” Borislava Aleraja – Akca. U to vrijeme je često govorio (i ne samo on): “… k’o zmaj!”, za nešto vrlo učinkovito. I tako smo zmajevski prošli tu tijesnu uzbrdicu, ušli u novi prostor, sasvim drugačiji i koji nam je otvorio nove dijelove ove prelijepe špilje.
To je ono čega se sjećam iz tog vremena bliskom datumu zvučnog zapisa izvedbe „The Fool on the Hill“ o kojoj tada nisam znao baš ništa. I sad se pitam: koliko još događaja ima koji su datumski istovjetni ili bliski, i što mora biti da se u nekom času u svijesti pojedinca, koliko god bili različiti, na neki način prepoznaju i spoje?

Marijan Čepelak Maligan,
27. ožujka 2022.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s