KRATKA POVIJEST SPELEOLOŠKOG ODSJEKA PDS VELEBIT
Hrvoje Malinar, Ana Bakšić, Dalibor Paar, Marjan Prpić
Već u samom početku djelovanja Planinarskog društva Sveučilišta “Velebit” u Zagrebu postojala je medu članovima misao o osnivanju špiljarske sekcije, što je i razumljivo ako se zna da su osnivači “Velebita” bili nekoliko godina ranije i medu osnivačima speleološkog odsjeka PD “Željezničar” u Zagrebu (Ratko Čapek, Ivan Gjetvaj, Boris Mikulić, Jerko Malinar i dr.). No budući da su se nakon prelaska u novoosnovani “Velebit” počeli intenzivnije baviti alpinizmom, neko su vrijeme speleologiju zapostavili.
Speleološka sekcija osnovana je 21. prosinca 1954. u okviru alpinističkog odsjeka. Pokretači i najaktivniji članovi bili su Boris Mikulić-Miks, Nikola Šimunović i Nedjeljko Jakić. Sekcija je bila aktivna oko godinu dana. Posjetila je i istražila više špilja i jama, od kojih treba spomenuti ličke jame Balinku (do -50 m dubine) i Čudinku. Više istraživanja bilo je na području Slunja. Članovi su izveli prvenstveno spuštanje u Crveno jezero kod Imotskog. Na žalost, zbog njihovog odlaska na nove dužnosti, rad sekcije je zamro.
Na inicijativu tada već poznatog speleologa Srećka Božičevića iz PD “Željezničar”, osnovan je u Velebitu 15. prosinca 1956. godine speleološki odsjek s 20 članova. Za pročelnika je izabran Božičević, a za tajnika Nedjeljka Latas. Osim radova na Medvednici, članovi su 1957. godine istraživali 10 špilja za potrebe Zavoda za zaštitu prirode u području Nacionalnog parka Paklenica. Najveće su bile Vodarica (290 m) i Manita peć (175 m). Iduće godine nakon odlaska pročelnika u vojsku, aktivnost naglo opada i praktički Odsjek prestaje postojati.
Krajem 1960. godine je Hrvoje Malinar, član SO PD “Javor”, a istodobno i član “Velebita”, potaknuo prelazak speleologa iz “Javora” u “Velebit”s obrazloženjem da će u “Velebitu” imati bitno bolje uvjete rada. Uprava “Javora” kao i većina članova prihvatili su taj prijedlog i Malinar ga iznosi na plenumu PDS “Velebit” u Tomislavovom domu 11. prosinca 1960. Tamo dobiva uputu da treba najprije konstituirati inicijativni odbor koji će razraditi plan rada budućeg odsjeka i sazvati osnivačku skupštinu. Ona je održana 19. prosinca 1960. a kao osnivači su sudjelovali: Ivan Filipčić, Petar Filipčić, Ivan Kruhak i Drago Horvat iz SO PD “Javor”, te Hrvoje Malinar, Mladen Gortan, Ronald Knežević, Ivica Krema, Drago Matišić, Božidar Jančiković, Roman Leskošek i Kruno Cerin, svi otprije članovi “Velebita”.
Za pročelnika je izabran Hrvoje Malinar, a za tajnika Ivan Filipčić. Do kraja 1961. Odsjek je brojio 22 člana. Tokom godine priključio se i dotadašnji član “Javora” Radovan Čepelak. Istraženo je 23 jama i špilja, od kojih su najznačajnije Rokina bezdana (-101 m), Puhaljka (-110 m) i Vrtlina na Velebitu (900 m duljine), te Javornica na zapadnoj Medvednici (306 m), koja je istražena za potrebe Tvornice cementa “Sloboda”, a dobila je ime po PD “Javor”. Sredstva zarađena ovim istraživanjima dobro su došla za nabavu opreme, ali su pomogla i opstanku društva koje je tada bilo u materijalnoj oskudici.
Broj članova se popeo 1962.godine na 25. Pročelnik je i dalje Hrvoje Malinar, a tajnik Ivan Filipčić. Od 18 istraživanja značajna su u Puhaljci (-250 m) i Horvatovoj špilji kod Vrhovina u kojoj su speleolozi naišli na izuzetno značajno arheološko otkriće iz brončanog doba. Mnoštvo vrijednih arheoloških nalaza predali su stručnjacima na obradu i sada se nalaze u zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu. Članovi osim toga sudjeluju u izletima u planine, skijanju, orijentacijskim natjecanjima, speleološkim i alpinističkim vježbama, a surađuju i s ing. Božičevićem iz Geološkog zavoda u Zagrebu.
Godine 1963. porastao je broj članova. Pročelnik je ove i iduće dvije godine Ivan Filipčić, a tajnik Hrvoje Malinar. Značajne akcije su istraživanje Barićeve pećine u Lici (800 m duljine) i ponora Rečke na Beljanici (-135 m), kao i istraživanje kanala iznad Kamenog slapa u Veternici.
U 1964. godini nastavlja se istraživati u Veternici, zatim u špilji Vrelo kod Jasenka (260 m), više jama na Zakićnici, kao i markiranje staze od Gospića preko Visočice i špilje Vrtline do mora.
U 1965. godini istraživana je Srednja Cerovačka špilja, špilja Grižina na Papuku u Slavoniji, Hajdova hiža. Speleolozi postižu dobre rezultate u orijentacijskim natjecanjima. Odsjek vode pročelnik Ivan Filipčić i tajnik Radovan Čepelak.
U 1966. godine aktivnost naglo jača i broj članova raste na 30. Istraženo je ukupno 103 speleoloških pojava, medu njima Maslinova jama u Kninskoj krajini (-108 m) i špilja Tamnica na Kordunu (oko 1000 m dužine). Članovi opet sudjeluju na brojnim orijentacijskim natjecanjima. Pročelnik je bio Radovan Čepelak, a tajnik Marijan Čepelak, koji je za svoj rad pohvaljen na godišnjoj skupštini Odsjeka.
I u 1967. godini se nastavlja bogata aktivnost. Zahvaljujući prije svega braći Čepelak sada je to brojčano jak i stabilan odsjek. Istraženo je 116 špilja i jama. Najvredniji rezultat je postignut u Horvatovoj špilji: dubina 200, a dužina 1120 m. Niz dubljih jama na području Istre i Like istraženo je za potrebe Geološkog zavoda u suradnji s ing. Božičevićem (Kruščica). Organizirano višednevno istraživanje na Korani.
I u 1968. godini kada je pročelnik bio Radovan Čepelak, a tajnik Dubravko Penović, Odsjek djeluje punim zamahom. Istraženo je 50 speleoloških pojava, medu njima Mamet na Velebitu (-206 m), novi kanal u Donjoj Cerovačkoj špilji (385 m) i Moira Cave u državi Ontario, Kanada, u kojoj su bili Željko Hercigonja i Hrvoje Malinar.
1969. godine, pročelnik je bio Marijan Čepelak, a tajnik Mladen Garašić. Najdublja istražena jama je Podublog u Istri (-201 m), ali je možda vredniji bio uspjeh u jami Puhaljci gdje su se Marta Sekely i Hrvoje Malinar spustili bez ičije pomoći, samo uz pomoć užadi do dubine od -250 m i tamo pronašli nastavak jame. To je bio prvi pothvat takve vrste u hrvatskoj speleologiji. Tek više godina poslije toga sličan su pothvat izveli naši susjedi – slovenski speleolozi. Održan je speleološki logor u Cerovačkim špiljama.
U 1970. godini pročelnik je Marijan Čepelak, a tajnik Mladen Garašić. Istraženo je niz špilja u impozantnom ali nedovoljno poznatom kanjonu rijeke Srebrenice u Lici. Najdublja istražena jama je Betina kod Vrgorca (-65 m). Težište aktivnosti bilo je na otkrivanju i topografskom snimanju novih kanala u Veternici.
U 1971. pročelnik je Boris Vrbek, a tajnik Mladen Garašić. Najdulja istražena špilja je Miljacka na Krki (470 m), a najdublja jama je Titina jama na Braču (-329), istraživana je i Rokina bezdana. Marijan Čepelak je ispenjao s Borislavom Alerajom iz AO-a “Brid klina” u Anića Kuku i uspeo se na do tada neosvojeni vrh Ingolsfjeld u Prvoj hrvatskoj ekspediciji na Grenland. Na inicijativu članova odsjeka organizirana je prva speleološka škola.
U 1972.godine pročelnik je Mladen Garašić, a tajnik Dubravka Žeželj. Najdublje istražene jame bile su Jama u Razloškom dolcu (-100 m) i Jama u Zelinu (-102 m). Započelo je i sustavno istraživanje Jopićeve špilje na Kordunu. Održano je I. Velebitaško špiljarsko pojedinačno orijentacijsko natjecanje na Ponikvama. Zanimljiv je podvig bio krstarenje kuterom “Vila Velebita” oko Balkanskog poluotoka koje je trajalo tri i pol mjeseca (Hrvoje, Marta i Jerko Malinar, Marijan Čepelak i Dubravka Žeželj).
U 1973. godini pročelnik je Miron Kovačić, a tajnik Mladen Juračić. Odsjek ima 36 članova. U Jopićevoj špilji istraženo je 1600 m kanala. U Matešića peći na Kordunu prvi puta se istražuje u ronilačkim odijelima (duž. 600 m). Puhaljka je istražena do 280 m dubine, a u sifonu Tounjčice ronjenjem se stiže 33 m duboko, ali nije uspjelo izaći na drugu stranu. Istražena je jama Čampari na Cresu duboka 100 m.
U 1974. godine pročelnik je Željko Filipović, a tajnik Damir Prelovec. Odsjek već broji 50 članova. Najdublja istražena jama je Jama u Rašporu (-335 m). U Jopićevoj špilji istraženo je još 1850 m kanala. Posjećena je Grotta Grande del Vento u Italiji. Za potrebe zadarskog vodovoda, a u suradnji s mr. Božičevićem iz Geološkog zavoda, Hrvoje Malinar uspijeva preroniti i istražiti sifon podmorske špilje Pod gredom u Ljubačkom zaljevu. Na speleološkoj školi smrtno je stradala školarka Gordana Keba na izletu u Hajdovu hižu.
U 1975. godine pročelnik je i dalje Željko Filipović, a tajnik postaje Željko Viljevac. U speleološkoj ekspediciji “Puhaljka ’75” dosiže se 318 m dubine. U Rokinoj bezdani se ekspedicijskom akcijom (vođa Mladen Garašić) svladavaju podzemni slapovi i brzaci (-123 m), otkrivena je čovječja ribica i prvi puta fotografirana u Hrvatskoj (3.10.1975) a snimljen je i 25 minutni dokumentarni film. U Siničića špilji u Lici istraženo je 387 m. Od dubljih jama istražene su još i Veliki Taunjak u Istri (-92 m) i jama na Ražaškom na Pagu (-91,5 m). Tri člana sudjeluju na glečerskom tečaju u Montanversu u skupini Makalu (Himalaja), a Marijan Čepelak je sudionik Hrvatske ekspedicije u Ande.
U 1976. godine pročelnik je Damir Prelovec, a tajnik Dalibor Kasač. Istražene su jame na Maloj Kapeli i u Istri za potrebe Geološkog zavoda. Najdublja do tada istražena jama je ponor Bunjevac na Velebitu (-445 m), ali još uvijek nije dosegnuto dno. Marijan i Radovan Čepelak, Boris Vrbek i Mladen Garašić kao organizator, sudjeluju u ekspediciji u špilju Holoch u Švicarskoj. To je prva velebitaška speleološka ekspedicija u druge zemlje. Istražene su jame Škurjetova gropa u Istri (-123 m), Mamutovka (-102 m) na Maloj Kapeli, te Dupla jama (-114 m) i jama u Manića dragi (-110 m) na Velikoj Kapeli.
U 1977. godine pročelnik je opet Damir Prelovec, a tajnica Tatjana Bakran. U Jopićevoj špilji istraženo je i topografski snimljeno 6223 m kanala, a ekspedicija u Bunjevac dostiže 534 m dubine. Trasiran je i markiran put na vrh Samarskih stijena. Tiskan je “Priručnik Zagrebačke speleološke škole `77”, urednik Mladen Garašić. Istraživana je jama Jazbinka do dubine od 110 m i duljine oko 300 m.
U 1978. godini pročelnik je Dalibor Kasač, a tajnik Darko Cucančić. Ovo je zbog nesuglasica između nekih članova kritična godina Odsjeka. Vrlo aktivan član Mladen Garašić zajedno s 19 mladih članova prelazi iz “Velebita” u SO PD “Sutjeska”. “Velebit” je time izgubio kvalitetne speleologe, ali se vratio mir među preostale članove. Radi se na uređenju Veternice za potrebe Restauratorskog zavoda Hrvatske. Istražuju se dublje jame na Bunovcu i na Braču. U alpinističkoj ekspediciji Mt. McKinley (Aljaska) sudjeluju članovi Milan Matovina, Marijan i Dubravka Čepelak, Daniel Burić i Branko Šeparović. Nakon službenog dijela ekspedicije, u stijenama Rocky Mountains pogiba Matovina.
U 1979. godini pročelnik je Darko Cucančić, a tajnik Neven Čobanov. Ponavlja se spuštanje u Puhaljku, ali se nakon mukotrpnog razbijanja stijene na dnu kanala silazi samo dva metra dublje, na -320 m. Osim uobičajenih mukotrpnih istraživanja u Veternici istraženo je novih 100 m kanala u Hajdovoj hiži, istražene su jame u Velikoj Paklenici i u okolici Visočice.
U 1980. godini je pročelnik Đuro Sekelj, a tajnik Robert Erhardt. Na speleološkom logoru na Biokovu istražena je Jama za Kamenitim vratima (-520 m). Zahvaljujući novoj tehnici svladavanja vertikalnih objekata, ali i iskustvu istraživača, ova je akcija izvedena izvanrednom brzinom i sigurno, bez dugotrajnih priprema kako se to nekad činilo. Na Biokovu su istražene i dublje jame Pirkovača (-102 m) te jama za Piščetom (-180 m).
Iduće 1981. godine pročelnik je i dalje Đuro Sekelj, a tajnik je Ivica Nemeš. Opet je održan logor na Biokovu i tom prilikom istražen niz dubokih jama: Medena jama (-220 m), Tatjanina jama (-144 m), Velika jama (-155 m)te jama za Pišćetom (-163 m). U Raminom koritu na Velebitu istražena je 135 m duboka jama Ramin potok i jama Smrzavica (-107 m), a na Risnjaku jama pod Travnikom duboka 180 m. Đuro Sekelj sudjeluje na alpinističkom pohodu na Kavkaz, kojom prilikom se postavlja spomen ploča poginulim hrvatskim alpinistima.
U 1982. godine pročelnik je Robert Erhardt, a tajnica Koraljka Ivanović. Erhardt sudjeluje u ekspediciji Gouffre Berger i spušta se u dubinu od -1100 m, rekordnu za naše speleologe. Nastavlja se istraživanje na Biokovu gdje je istraženo 23 objekta, a najznačajnije su jame Dusi I i II (-120 i –105 m). Ponovljeno je spuštanje u jamu Mamet i to samo užetom (200 m vertikale!). Istražena je Ramina veternica duboka 201 m, a pokrenuta je obnova izgorjelog Ratkovog skloništa na Samarskim stijenama. Boris Vrbek, Branko Šeparović i Marijan Čepelak sudjeluju u Himalajskoj skijaškoj ekspediciji GSS PSH, stanica Zagreb. Te i iduće godine članovi značajno doprinose obnovi Ratkovog skloništa na Samarskim stijenama.
U 1983. godine pročelnik je upet Robert Erhardt, a tajnica je Ana Sutlović. Istražuje se niz špilja s vodom na Kordunu. Najznačajnije je bilo istraživanje sistema Panjkov ponor – Kršlje. Preronjavanjem sifona koji povezuje te dvije špilje, istražena je do tada najduža špilja u Hrvatskoj (9352 m). Ronioci su bili Hrvoje Malinar i Stanko Plevnik (član SO PD “Željezničar”). Darko Cucančić, Neven Čobanov i Robert Erhardt, te Mirjana i Boris Vrbek kao pridruženi članovi, sudjeluju na speleološkoj ekspediciji Komisije za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske u Maroko. Marijan Čepelak organizira i vodi I školu bivakiranja.
U 1984. godine pročelnik je Čedo Josipović, a tajnik Slaven Dobrović. Članovi Robert Erhardt, Edo Kireta, Darko Cucančić, Damir Lacković, Ivica Nemeš, Rosan Fabinc, Slaven Dobrović te Branka Bosner iz SO Željezničar, organiziraju speleološku ekspediciji u Austriju (Jesenja jama -680 m). Đuro Sekelj sudjeluje u planinarskoj ekspediciji u Patagoniju (Cordillera Darwin). Najvrednija akcija je istraživanje špiljskog sistema Đula – Medvedica koju je vodio Marijan Čepelak. U nepunih godinu dana istraženo je u njoj 13 kilometara kanala.
U 1985. godini pročelnik je Eduard Kireta, a tajnik Slaven Dobrović. Nastavlja se istraživanje sistema Đula – Medvedica koji sada dužinom od 15 km kanala dostiže poznatu Postojnsku jamu u Sloveniji. Na Krbavskom polju istražena je Zelena pećina dužine 600 m, pri čemu se ronjenjem svladalo sifonsko jezero, koje je bilo barijera daljnjem istraživanju. U sklopu priprema za ekspediciju u Tursku ponavljano je spuštanje u Bunjevac do 534 m dubine. U izuzetno kratkom roku (7-8 sati) postavljena su sidrišta i užad do samog dna, kamo se spustio veći broj članova i tako pokazao spremnost za velike speleološke pothvate. U jesen je poduzeta ekspedicija u krš Turske na kojoj su sudjelovali Robert Erhardt, Eduard Kireta, Darko Cucančić, Ana Sutlović, Zoran Petković i Igor Vlahović. Robert Erhardt sudjelovao na alpinističkoj ekspediciji na Mjesečevim brdima – Ruwenzory u Africi.
1986. godine pročelnik je Eduard Kireta, a tajnica Ivančica Zovko. Nastavljeno je istraživanje Đulinog ponora – Medvedice gdje je istraženo dodatnih 556 m kanala. Veliko otkriće je Špilja u kamenolomu Tounj koja je istražena do duljine od 4039 m. Poduzimana su razna istraživanja u području Crnopca na Velebitu, Hercegovini, Velikoj Popini u Lici, te posjeti najdubljim jamama Hrvatske (Bunjevac, Puhaljka, Mamet) kao pripreme za ekspediciju Picos de Europa u Španjolskoj, koju je organizirala Komisija za speleologiju PSH. Od Velebitaša na ekspediciji su sudjelovali: Slaven Dobrović, Robert Erhardt, Čedo Josipović, Eduard Kireta, Damir Lacković i Ana Sutlović. Tijekom ekspedicije istražena su 32 speleološka objekta od kojih je najdublja jama Y 10, duboka 341 m.
1987. godine pročelnik Odsjeka je Teo Barišić, a tajnik Damir Lacković. Špilja u kamenolomu Tounj nastavlja se istraživati do dužine od 6100 m. Intenzivno se istražuje u okolici Gračaca na Pustom polju gdje je nađeno više jama, a najdublja je Punar u luci, duboka 267 m, duljine 1278 m. Istraživano je i u okolici Ogulina, zatim na Ponikvama na Medvednici i Dinari.
1988. godine uz pročelnika Tea Barišića i tajnicu Željku Trubić 47 aktivnih članova odsjeka istražilo je novih 1000 metara u Špilji u kamenolomu Tounj gdje je obavljeno i ronjenje u sifonu. Ronili su Teo Barišić i Robert Erhardt. Speleološki odsjek Velebita samostalno je organizirao izuzetno uspješnu ekspediciju u Kinu na kojoj su učestvovali Robert Erhardt kao voda, Teo Barišić, Aida Gold, Eduard Kireta, Svjetlana Stojanović, Miljenko Reicher i Mirjana Vrabec. Istražili su 10 špilja od kojih su najduže GAN YAN dužine 2736 m i HUA SHI DONG dužine 2334 m. Istraženo je 46 speleoloških objekata u okolici Ogulina, u Crnoj Gori gdje je bio organiziran speleološki logor, zatim u blizini Sinja, Udbine, te na Crnopcu i Velebitu gdje je istraživano zajedno sa SO Željezničar..
1989. godine pročelnik Odsjeka je Slaven Dobrović, a tajnica Željka Trubić. Uz brojne planinarske izlete sve su češći biciklistički obilasci. Veći je broj članova pokazao interes za ronilačke aktivnosti pa su prisustvovali ronilačkom kampu na Dugom otoku. U Špilji u kamenolomu Tounj ponovno je ronjeno (Teo Barišić i Zoran Stipetić), a duljina novoistraženih kanala iznosi 646 metara. Organiziran je speleološki logor u Crnoj Gori na planini Sinjajevini gdje je istraženo 6 manjih jama. Na Crnopcu se istraživalo zajedno s Željezničarima u sklopu njihovog logora, a najveći pronalazak je jama Munižaba dubine 448 m. Istraživalo se na Tulovim gredama, Maglaju, u Lici na Velikoj Popini i kod Karina. Organizirano je 1. otvoreno velebitaško orijentacijsko speleološko natjecanje u Špilji u kamenolomu Tounj pod vodstvom Slavena Dobrovića, Tea Barišića i Čede Josipovića na kojem su osim speleoloških društava iz Hrvatske sudjelovali špiljari iz Velenja, Ljubljane i Zavidovića.
1990. godina je izuzetno aktivna godina u Odsjeku s raznolikim aktivnostima i značajnim rezultatima. Organizirana je odsječka ekspedicija u Austriju sa ciljem posjete jami Batman höhle (Schwersystem) dubine -1219 m. Na ekspediciji su sudjelovali Slaven Dobrović (voda), Robert Erhardt, Damir Lacković, Ana Sutlović, Čedo Josipović koji su se spustili do dna, te Darko Troha, Dario Denteš i Zvonko Sporčić koji su dosegli nešto manju dubinu, a upravo te godine završili su Zagrebačku speleološku školu. Istražena su 33 nova objekta, a najznačajniji od njih je Fantomska jama na Visočici dubine -477 m, čije je istraživanje završeno na ljetnom speleološkom logoru. Voda logora bio je Čedo Josipović. Preronjen je “Ponoćni sifon” duljine 21 m u jami Punar u luci na dubini od -267 m, iza kojeg se nastavlja suhi kanal. Ronioci su bili Teo Barišić i Zoran Stipetić. U Špilji u Kamenolomu Tounj isti ronilački par preronio je 3 nova sifona ukupne dubine 50 m. Špilja je sada duga 8035 m. Oni su zajedno sa Slavenom Dobrovićem ronili i u izvoru Suvaje kod Rakovice preronivši 15 m dug sifon. U vrelu kod Golubinke u Ljubačkom zaljevu preronjen je najduži sifon (70 m), a ronioci su bili Robert Erhardt, Slaven Dobrović, Zoran Stipetić, Hrvoje Malinar i Robert Kakarigi. Članovi Odsjeka: Robert Kakarigi kao vođa, Ivana Bešker, Gordan Tomšić i Zoran Petković sudjelovali su na ronilačkoj ekspediciji na Crnom moru. Na inicijativu Tea Barišića pokrenut je društveni bilten “Velebiten”. U organizaciji Odsjeka održan je seminar o samospašavanju u vertikalnim speleološkim objektima na Gorskom zrcalu, na kojem su bili nazočni i članovi SO Željezničar, SO Mosor i DISKF, te savjetovanje o speleološkom ronjenju i spašavanju u špiljama u suradnji s SOŽ i DISKF.
Pročelnik odsjeka bio je Slaven Dobrović, a tajnica Jagoda Munić.
1991. godine usprkos ratu koji je zahvatio Hrvatsku i činjenici da je dosta članova bilo uključeno u obranu domovine, odsjek nastavlja s radom pod vodstvom pročelnika Damira Lackovića i tajnika Dubravka Kavčića. Od aktivnosti treba izdvojiti speleološki logor na Kozjaku na Velebitu gdje je istraženo 5 jama. Špilja u kamenolomu Tounj produljena je na 8143 m, ali i špilja Veternica gdje je u Zadnjem kanalu dugotrajnim kopanjem istraženo novih 70 m kanala. Također treba istaći poduhvate ronioca u Obajdinovoj pećini gdje su istražili 500 m novih kanala. Više članova odsjeka završilo je tečaj padobranskog jedrenja pa je aktivnost odsjeka proširena na još jedan šport. Svakako treba pohvaliti ozbiljan višegodišnji rad Tea Barišića na sređivanju odsječke arhive, te Zorana Stipetića za izradu programa i unos podataka u računalo. SO je organizirao i otvorenu školu orijentacije i bivakiranja zimi pod vodstvom Mirona Kovačića i Damira Lackovića.
Doček ratne 1992. godine članovi odsjeka organizirali su u Veternici. Zbog ograničene mogućnosti kretanja speleološka aktivnost članova preusmjerena je na istraživanja u špilji Veternici (istraženo novih 80 m kanala), na Ponikvama i povremeno u Tounju, gdje je pronadeno još 154 m kanala. Također je organiziran logor na otoku Braču i ekspedicija u Španjolsku “Picos de Europa ’92” na kojoj su sudjelovali Damir Lacković kao voda, Dubravko Kavčić, Suzana Štiglić, Darko Troha, Irena Horvat, Neven Kalac, Ivana Bešker, Ana Sutlović, Darko Bakšić i Vedran Vračar. Istražen je sustav Pozo Chizidi dubine 403 m i duljine 951 m. Organizirano je 2. orijentacijsko speleološko natjecanje u Tounju pod vodstvom Vedrana Vračara Članovi odsjeka koji su bili na ratištu na Južnom Velebitu i otoku Žirju na tim su terenima usprkos životnoj opasnosti istražili ukupno 20 špilja i jama. U sklopu postrojbe za posebne namjene Planinske satnije “Velebit”dragovoljno su na ratištu bili mnogi sadašnji i bivši članovi SO-a (abecednim redom): Slaven Dobrović, Lober Đaković, Dubravko Kavčić, Ivan Kruhak, Ivica Lajtner, Hrvoje Malinar, Dubravko Penović, Đuro Sekelj, Slavimir Slaviček, Zoran Stipetić, Branko Šeparović, Žarko Štegmajer, Marijan Tortić i Darko Troha. U drugim postrojbama ZNG-a, odnosno HV-a bili su: Teo Barišić, Željka Vendler-Čepelak, Zlatko Čorak, Čedo Josipović, Mario Kirin, Davor Perić, Mladen Plemenčić, Siniša Rešetar, Gordan Tomšić (za druge nemamo podataka). Pročelnik je i nadalje bio Damir Lacković, a tajnica Iva Dobrović.
1993. godine pročelnik je Zoran Stipetić, a tajnica Vida Ungar. Najvažnija akcija te godine bilo je sudjelovanje 14 članova odsjeka na republičkom logoru u Lomskoj dulibi na Velebitu, gdje se čak njih 6 spustilo na dno novootkrivene najdublje jame u Hrvatskoj: Lukine jame, dubine 1355 m. To su bili: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha, Pavle Mintas i Zoran Stipetić. Organiziran je i ove godine logor na Braču gdje su posjećivane i istraživane nove jame. Teo Barišić istraživao je na Južnom Velebitu kao pripadnik Hrvatske vojske, a najznačajniji objekt je Kaverna pod Crljenim kukom dubine -109 m. Prilikom posjeta jami Rašpor otkrivena je mogućnost nastavka jame, a u Tounju je istraženo novih 200 m kanala.
1994. godine pročelnik je i dalje Zoran Stipetić, dok je tajnica Ana Predović. Najvažnija akcija je nastavak istraživanja u Lukinoj jami gdje su Teo Barišić i Zoran Stipetić ronili u sifonskom jezeru na dnu preronivši 57 m za što su nagrađeni posebnom nagradom HPS-a. Istražen je i sporedni Vjetroviti kanal do dubine 1315 m, a jama je postala deveta po dubini na svijetu s dubinom od -1392 m. Osim navedenih ronioca, na dno su ove godine spustili slijedeći Velebitaši: Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Sunčica Hrašćanec, Lovro Hrust, Dubravko Kavčić, Ivica Radić, Siniša Rešetar, Ana Sutlović, Darko Troha, Vedran Vračar i Ivančica Zovko. U okolici Lukine jame istraženo je više jama od kojih je najdublja Jama pod dugama – G6, duboka 212 m. Ova godina bila je u znaku suradnje s drugim odsjecima u Hrvatskoj s kojima je SOV istraživao na ovom području. Na Hahlićima je istraženo 5 jama. Veternica je produžena za 23,5 m, a Špilja u kamenolomu Tounj za 37 m. Ukupno je istraženo 8 novih špilja i 31 jama.
1995. godini pročelnica je bila Ana Sutlović, a tajnica Tanja Bizjak. Istraživalo se na Ponikvama, Bijelim i Samarskim stijenama, u Staroj sušici, na Žumberku, Dabarskim kukovima na Velebitu. Na ekspediciji Lukina jama `95 na dno jame spustili su se Damir Lacković i Robert Erhard. Organizirana je ekspedicija “Ande `95” na kojoj su sudjelovali članovi odsjeka: Damir Lacković – vođa ekspedicije, Neven Andrijašević, Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Ana Čop, Igor Gabrić, Marko Grgin, Sunčica Hrašćanec, Neven Kalac, Dubravko Kavčić, Sandi Novak, Vesna Ogrizović, Ivana Pranjić, Irina Stipanović, Ana Sutlović, Suzana Štiglić i Darko Troha. Po povratku organizirali su dvije prezentacije u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski pod nazivom “Boje Anda” te napravili dokumentarni film “Velebit u Andama” kojeg je snimio Sandi Novak.
U 1996. godini pročelnica je bila Ana Sutlović, a tajnica Tanja Bizjak. Početkom godine izgubili smo Zorana Stipetića – Patka koji je poginuo pri uvježbavanju ronjenja u suhim ronilačkim odjelima. Siniša Rešetar sudjeluje u istraživanju Ledene jame u Lomskoj dulibi koje vode karlovački speleolozi. Na ekspediciji “Velebit `96” koju su organizirali slovački speleolozi sudjeluju Darko Bakšić, Sunčica Hrašćanec, Dubravko Kavčić, Pavle Mintas, Ana Sutlović i Darko Troha. Istražena je Slovačka jama do 1000 m dubine, a na jesen je organiziran posjet u tu jamu sa svrhom traženja pijavice. Tada se spustilo do 600 m dubine. Organizirano je orijentacijsko natjecanje u podzemnoj orijentaciji u Špilji u kamenolomu Tounj.
1997. godine odsjek vode Siniša Rešetar kao pročelnik i Mislav Vedriš kao tajnik. Istraživalo se na Žumberku i Ravnom Dabru na Velebitu, u dolini Neretve. Novi kanali istraženi su u već poznatim objektima: u Donjoj Cerovačkoj špilji, u Punaru u Luci, Špilji u kamenolomu Tounj i Jopićevoj špilji. Organiziran je speleološki logor na Lubenovcu gdje su istražene 23 jame, od kojih je najznačajnije otkriće jama nazvana Patkov gušt duboka 553 m.
Na dnu jame Punar u Luci ponovno je preronjen “ponoćni sifon” iza kojeg je istraženo novih 80 m kanala dubine 60 metara. Ronioci Teo Barišić i Siniša Rešetar stali su na novom sifonu na dubini od 350 m. Donat Petricioli ronio je u vruljama kod Starigrada. Organizirano je tradicionalno orijentacijsko natjecanje u podzemnoj orijentaciji u Jopićevoj šilji, a u špilji Veternici natjecanje u brzinskom prolaženju kroz Ramzesovo šetalište pod nazivom “Do Pakla i natrag”.
Isto rukovodstvo vodi odsjek i u 1998. godini (Rešetar i Vedriš). Za uspjeh postignut na ekspediciji “Slovačka jama `98”, kada je jama istražena do 1268 m dubine, odsjek je nagrađen od strane HPS za najznačajniju akciju godine. Na istraživanjima u Jopićevoj špilji, Špilji za Gromačkom vlakom, Suvaji i Donjoj Baračevoj špilji otkriveni su novi kanali, a novi objekti istraživani su kod Mazina u Lici, kod Crikvenice, na Lascu u NP Risnjak, a na sjevernom Velebitu istražena je jama Nedam do dubine od 250 m. Članovi SO-a organizirali su seminare o postavljanju jama, o primjeni računala u speleologiji i proširivanju uskih prolaza pomoću HILTI metaka. U Jopićevoj špilji organizirano je Velebitaško orijentacijsko natjecanje u podzemnoj orijentaciji s rekordnim brojem natjecatelja: 68.
1999. godine odsjek vodi pročelnik Darko Bakšić i tajnik Dalibor Paar. U koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski SO je organizirao multimedijalnu projekciju pod nazivom “Velebit i njegov podzemni svijet” koja je oduševila posjetioce. Gordan Tomšić i Krunoslava Zovko sudjeluju na speleološkoj ekspediciji “Chiapas 99” u Meksiko koju su organizirali karlovački speleolozi. Istraženo je preko 3000 m novih kanala. Najznačajnija akcija u 1999. bila je ekspedicija “Slovačka jama ‘99” održana od 24.7 – 8.8. 1999. Dosegnuta je dubina od 1301 m, te je istraženo oko 670 m horizontalnih kanala. Jama trenutno po dubini zauzima 17. mjesto na listi najdubljih jama u svijetu. Ove godine je podignut II. bivak u Dvorani dubokih siga na dubini od 1254 m u kojem je 6 speleologa boravilo čak osam dana bez prekida što je svojevrstan rekord hrvatske speleologije. To su bili naši članovi Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Andrej Stroj, Ana-Katarina Sansević, Damir Lacković, Darko Štefanac, a do dna su se spustili još i Dalibor Paar, Dean Bratušek, Ivančica Zovko, Čedo Josipović te Ivan Glavaš iz Poreča i Peter Trontelj iz Slovenije. Od ostalih mogu se izdvojiti istraživanja u Lipovom polju, zatim iztraživanje jame Enigma pod vrhom Golićć (iznad Štirovače) dubine 220 m, kao i posjet Stupinoj jami kod Fužina, dubine 413 metara. Održan je Seminar o postavljanju jama i 6. Velebitaško natjecanje u speleološkoj orijentaciji u Špilji u kamenolomu Tounj.
U 2000. godini pročelniku Darku Bakšiću, tajniku Daliboru Paaru, oružaru Deanu Bratušeku, arhivaru Marku Andreisu te bibliotekarki Tihani Dasović mandat je produžen za još godinu dana. Značajnija speleološka istraživanja u 2000. bila su u Markovom ponoru na Lipovom polju podno Velebita gdje je istraženo preko 1660 metara novih kanala, a istraživalo se na Velebitu, u kanjonu Krke (špilje Miljacka 1-5), ponorima na Drežničkom polju, jamama na Snježnici kod Dubrovnika, u Punaru na Ličkoj plješivici, Bibičkoj špilji blizo Trošmarije, u špilji Tamnici kod Potoka Tounjskog, Rupečici kod Ogulina, u jamama i špiljama kod Jadrča, izvoru Okrugljak, Srednjoj Cerovačkoj, Galešnici kraj Šibenika itd. 5 članova je u listopadu istraživalo u jami Amfori na Biokovu, te se došlo do nove dubine –437m (prethodna mjerenja dubine nisu bila točna).
U organizaciji SOV, pod vodstvom Marka Andreisa, održan je od 11.-15. rujna u N.P. Paklenici Međunarodni simpozij o umjetnom podzemlju na kome je sudjelovalo 16 učesnika iz raznih zemalja.
Desetak članova je bilo na Kreti, gdje su se popeli na vrh Psiloritis (2549m), bili u kanjonu rijeke Curtalijoki.
Od 29.6.-14.8. četvero članova je bilo u Peruu, gdje su ispenjali nizh vrhova, Pasta Ruri (oko 5900m), posjetili špilju u podnožju ledenjaka, Licos (oko 5300m), Kopa (6190m),
U 2000. su izašla nova dva broja društvenog glasila “Velebiten” (br. 32 i 33, urednik Darko Štefanac). 28. lipnja 2000. održan je za odsjek najznačajniji događaj godine, promocija knjige Speleologija (izdavač: SO PDS “Velebit”, lipanj 2000.,
urednici Darko i Ana Bakšić, Damir Lacković).
U 2001. g Odsjek broji 82 člana. Značajnija speleološka istraživanja provedena su u Munižabi na Južnom Velebitu, gdje se nakon ispenjanih 60m vertikale ušlo u neistraženi dio jame. Nastavljena su istraživanja jame Amfora na Biokovu i zaustavilo se na perspektivnoj otvorenoj vertikali na –614m.
17 članova odsjeka sudjelovalo je u hrvatskoj speleološkoj ekspediciji Komisije za Speleologiju HPS-a na Madagaskar i u Južnoafričku Republiku. Na Madagaskaru prva dva tjedna bila su istraživačka i nacrtano je preko 5km kanala u predjelu Velikih Tzingija u nacionalnom parku Bemaraha.
Članovi su posjetili još i Namibiju, Južnoafričku republiku te Maroko. U prosincu te godine održana je velika projekcija ekspedicije na Madagaskar u dvorani SC-a, a ponovljena je u Virovitici. Slovački speleolozi otkrili su jamu Meduzu.
U 2002. godini, Pročelnica je Ana Katarina Sansević, tajnica Ana Katalinić, oružar Filip Filipović, arhivar Darko Bakšić, a bibliotekarka Irena Jevtov.
U mnogobrojnim speleološkim izletima najznačajnija su istraživanja Munižabe, Sredje Cerovačke. zatim jame Amfora koja je istražena do 790 metara dubine, te logor na Slovačkoj jami, u kojoj se došlo do dubine od 1323 metra. Od zanimljivosti iz Slovačke izdvajamo – prilikom raspremanja, zbog loših vremenskih uvjeta moralo se na dnu čekati 20 sati da se može krenuti prema gore, a kod prvog bivka čekalo se punih 24 sata da prestane slap vode. Istraživala se i jama Vjetrenica u Hercegovini, čija je ukupna duljina tada iznosila 5689 m.
Članovi su otišli i na Internacionalni skup speleologa u Montello u Italiji.
2003. godine, Pročelnik je Josip Petričević, oružar Matija Čepelak, arhivar Dalibor Paar, tajnik Ivan Skuliber, a bibliotekarka Ana Katalinić.
Pored Zagrebačke, održana je i Speleološka škola u Lici (SO Velebit za SD Lika). Istraživalo se na Velebitu, Gorskom Kotaru, Na Sjevernom Velebitu tijekom hrvatsko-francuske ekspedicije “Cirkvena 2003”, otkrivena je nova jama koja je u početnim istraživanjima dobila ime Marelica, koja će kasnije dobiti ime Velebita. Kako je naglasak ekspedicije bio na istraživanju i izradi novog topografskog nacrta jame Meduze, jama Velebita te je godine istražena do -376 metara.
Organizirano je i u Ogulinu (Đulin ponor-Medvedica) održano prvo natjecanje u speleološkoj orijentaciji. Naša ekipa osvojila je prvo mjesto (Matija, Slaven i Tihana). Od raznih izleta po bijelom svijetu izdvajamo posjet naših članova Patagoniji.
U 2004. godini vodstvo ostaje neizmijenjeno, osim mjesta tajnika kojeg preuzima Lovro Čepelak. Od značajnijih istraživanja zabilježeno je sedmodnevni boravak i istraživanje u Munižabi i nacrtanih novih 800 metara. Na ekspediciji “Velebita 2004” koju je vodio Darko Bakšić, sa dosegnutom dubinom od 580 metara, Velebita je spojena u sustav sa novootkrivenom obližnjom jamom Dva javora, tako da je na kraju ukupna (poligonska) duljina Jamskog sustava Velebita iznosila 3176 m, tlocrtna duljina 1206 m.
Iz Velebite izdvajamo svjetski raritet – vertikalu Divke Gromovnice od 513 metara – koja je najdulja podzemna vertikalu na svijetu i ukupno treća najdulja svjetska vertikala. Pronađena je do tada najbrojnija populacija od petnaestak pijavica Croatobranchus Mestrovi.
2005. godine za Pročelnika izabran je Slaven Boban, novi oružar je Marinko Malenica, Bibliotekarka Sanja Rukavina, dok su tajnik Lovro Čepelak i arhivar Dalibor Paar ostali grijati svoje fotelje. Nastavlja se istraživanje Velebite (Ekspedicija Velebita 2005). Prošle godine dosegnuta dubina od -580m, otkrićem novog prolaza četrdesetak metara iznad „starog“ dna, ušlo se u nove dijelove jame. Velika količina vode i uski prolaz zaustavili su speleologe na novodosegnutoj dubini od -941m. Zahvaljujući donaciji Ministarstva kulture –kameri, snimljen je i video zapis o Velebiti.
Od internacionalnih špiljarskih aktivnosti, krajem 2004. i početkom 2005. u ekspediciji na Kubi, istraživali su se „upitnici“ u sustavu dugom 30 kilometara. Članovi odsjeka, uz članove SOŽ-a, bili su također i učesnici karlovačke speleološke ekspedicije u Meksiko „El Ocote ’05“, a sudjelovalo se i na speleokampu na Zlatiboru (C. Gora).
Tijekom godine nastavljaju se istraživanja i kompletiranja nacrta Munižabe, istraživanja u Kiti Gaćešinoj, Mametu, Debeljači, Vjetrenici, Nevidnoj vodi…
Te godine pokušalo se proširivanjima prodrijeti i dublje u novotkrivenu jamu Nedam, ali neuspješno.
U Špilji u kamenolomu Tounj, zabilježena je drastična promijena stanja uslijed miniranja i proširivanja kamenoloma. Jedva je pronađen prolaz prema Oltaru, dok se u Kitovu utrobu nije moglo proći zbog urušenja ogromnih kamenih blokova. Inicirana je akcija zaštite špilje.
Održane su projekcije filmova Velebita i Nevidna voda te gitarijada i Špigre u Lipovom polju. Osim planinarskih, alpinističkih i drugih izleta, članovi su dosta bili aktivni i u ronilačkim i speleoronilačkim izletima.
U 2006. godini Pročelnik je i dalje Slaven Boban, tajnica Leonara Smirnjak, oružar Marinko Malenica, arhivar Dalibor Paar i bibliotekarka Sanja Rukavina.
Tijekom srpnja i kolovoza organizirana je ekspedicija na Hajdučkim kukovima u NP Sjeverni Velebit, a kroz koju je “prošlo” je prošlo 44 speleologa iz Hrvatske iz SO PDS Velebit, SO HPD Mosor, SO HPD Dubovac i HBSD, 22 belgijska i 6 poljskih speleologa.
Ciljevi ekspedicije – nastavak istraživanja i topografsko snimanje Lubuške jame, zaron u sifonu na dnu Lukine jame i istraživanje jame Patkov gušt (prolazak kroz snijegom i ledom zatrpan prolaz na -105m) zbog loših vremenskih uvjeta samo su dijelom ostvareni.
U Lubuškoj su istraživanja i crtanja zaustavljena na -434 metra, ali su otkriveni novi dijelovi jame pa je tlocrtna duljina povećana sa 550 m na 877m. U Lukinoj se zbog velikih količina snijega na oba jamska ulaza nije uspjelo proći dalje, a Patkovom guštu, poljski speleolozi, nakon uspješnog prolaska suženja nisu stigli do dna na -553 m, već su na 500 m morali odustati zbog hladnoće i cijeđenja vode u vertikali.
Tijekom godine, zajedno sa ostalim društvima, poglavito šibenčanima, veliki broj istraživačkih izleta napravljen je u Kiti Gaćešinoj.
U Špilji u kamenolomu Tounj, zabilježeno je dodatno ugrožavanje stanja – zarušeni vanjski ulazi u špilju.
Održane su tradicionalne „Špigre“ u i oko špilje „Matešiće peć“ na kojoj su sudjelovali samo članovi SOV-a, te je Lovro Čepelak (popularni Špiljberg) snimio zanimljiv film
Na HRT 1 emitirana je reportaža o Zagrebačkoj speleološkoj školi, dok je na Skupu speleologa u Kamanju, naš odsjek nastupio sa čak 6 filmova u vlastitoj produkciji (Lubuška, Kita, Speleo škola, Tvrđave, Špigre, Debeljača).
Od nespeleoloških aktivnosti važno je spomenuti uspon Tihane Boban, Marije Mačešić i Roberta Erhardta na Mt Blan, kajakarenje od Pešića do Splita Marije Mačešić, Nevena Kalca i Danijela Lacka, te vožnju skuterima Leonare Smirnjak, Tomislava Rataja i Davora Kaića po Hrvatskoj u kojoj je pređeno u 10 dana 3000 km., a na Meridijanovoj regati Odsjek je čak imao i prijavljen svoj jedriličarski tim (Velebit). 🙂
Nova, 2007. godina dočekala se i istraživalo u Austriji u špilji – Mammuthöhle dugoj skoro 63 km i 1207 m dubokoj. Osim feštanja se i istraživalo.
Na godišnjoj skupštini staro pročelništvo razriješeno je dužnosti te je izabrano novo vodstvo odsjeka; Marinko Malenica za pročelnika, Luka Mudronja za oružara, tajnica je postala Leonara Rataj, a za bibliotekarku i arhivara opet su izabrani Jasna Vidmar i Dalibor Paar.
Nastavljaju se istraživanja u Kiti Gaćešinoj, koja je već na petom mjestu najduljih špilja u Hrvatskoj, a u istoj godini sa 8550 m duljine popet će se i na treće. Istražuje se špilja Adios kod Drežnik Grada, nastavljaju se istraživanja na Vjetrenici i u Munižabi…
Hrvoje Malinar proslavio je 60 godina od prvog ulaska u špilju. Na Big Wall Speed Climbing u Paklenici, Sunčica Hrašćanec pobijeđuje u ženskoj konkurenciji.
U speleoronilačkim aktivnostima Ivica Ćukušić zaronio je u izvoru Kamačnika (-44m), te u izvoru Sinjac kod Plaškog do dubine od -80 m.
U trećoj ekspediciji (Velebita 2007), Velebita je produbljena na -1026m, sa poligonskom duljinom od 2560 m, te tlocrtnom od 965 m i postala treća jama dublja od 1000 m u Hrvatskoj. Nacrt i detaljne opise istraživanja možete pogledati ovdje.
2007. godina ispraćena je opet odlaskom u Mammuthöhle 27.-31.12. 🙂
Zbroj izleta u 2007. godini iznosio je: 60 špiljarskih izleta, 34 planinarska, 32 penjačka te pregršt inih izleta.
2008. godina Pročelnik: Marko Malenica, tajnica Leonara Rataj
Ova godina započela je jako – odlaskom u Kitu Gaćešinu sa namjerom “probijanja” magičnog broja od 10 kilometara duljine. Tri tima speleologa iz više društava imala su “obavezu” istražiti i nacrtati novih 51 metar, međutim kada se u speleologiji nešto mora onda to ne ispada baš po volji- svaki tim je uspio nacrtati tek tridesetak metara novih kanala. Ipak, putem prema izlazu, Teo i Antun pronalaze novi kanal kojime je Kita probila duljinu od 10 kilometara! Novi kanal dobio je i prigodno ime – desetka.
U speleoronilačkim aktivnostima roni se u izvoru Kupe pri slaboj vidljivosti i temperaturi vode od 7 stupnjeva Ivica Ćukušić i Vedran Jalžić zaronili su do 86 m dubine. Koji dan kasnije u izvoru Kamačnik obojica su zaronili do 75 metara. U rujnu iste godine, ponovo rone u Kamačniku i dosežu dubinu od 95 metara, što je bio najdublji zaron u Hrvatskoj kojeg su izveli hrvatski ronioci.
U kolovozu nova ekspedicija na Velebiti, istraživalo se u gornjim dijelovima jame, otkrivene su dvije nove vertikale sa dubinama -208 i -330m. Ostalo je veliki broj upitnika za daljnja istraživanja što ukazuje na složenost gornjih dijelova jame. Istraženo je novih 616 m duljine pa je nova ukupna duljina jamskog sustava Velebita sada 3176m, a horizontalna 1206m. U ekspediciji nastavljeno je istraživanje jame PT6.
Od mnoštva drugih izleta našeg odsjeka, izdvaja se odlazak na Everest trek, Katmandu pa u Luklu gdje su došli blizu baznog logora za Cho Oyu i popeli na 5.350 m visok Gokyo. Obišli dolinu Chukung kod Nuptsea. tamo popeli vrh Chukung, (5800 m).
2009. godina za početak donosi promjenu rukovodstva: Pročelnik je Matija Čepelak, tajnica Jasna Vidmar, oružar Ronald Železnjak i bibliotekarka Katarina Bradić.
Nastavak godine nizao je dobre vijesti u kojima su sudjelovali naši članovi;
na špiljarenju u Venezueli Ana i Darko Bakšić spojili špilju Charles Brever sa Cueva del diablo u sustav preko 7km duljine. U špilji dugoj preko 4 km, koju su nazvali Cueva colibri Bakša nacrtao 1,5 kilometar u jednom danu.
Na Crnopcu spojene su Kita Gaćešina i Draženova puhaljka, sustav je sada dulji od 15 kilometara. Na hrvatskoj ženskoj ekspediciji Mt. Everest 2009 sastavljenoj od 11 članica, njih četiri popele su se na najviši vrh svijeta.
Kad govorimo o vrhu svijeta nad površinom zemlje, onda analogno tome postoji i vrh svijeta ispod površine – Darko Bakšić i Robert Erhardt sudjelovali su na ekspediciji u najdublju jamu svijeta – Voronyu (tada -2191m). Tijekom ekspedicije Robert Erhardt i Darko Bakšić snimili su dosta fotografskog i filmskog materijala, te se spustiti ispod 2000 m dubine, odnosno do dvorane Game Over koja se nalazi na -2080 m, što je do sada ostao hrvatski speleološki dubinski rekord.
U speleoronilačkim istraživanjima pokušalo se spojiti špilju Tounjčicu sa Špiljom u Kamenolomu Tounj (R. Erhardt i I. Ćukušić), ali zbog zamućenja vode nije se uspjelo.
Gordan Horvat, sa članovima kluba za tehničko ronjenje ronio je u izvoru Dubanac do 94 metara dubine. Gordan je sa prijateljem također zaronio i u izvor Sinjac kod Plaškog do -106 metara, i time postigao novi najdublji hrvatski zaron u izvor. Uron je trajao 122 minute od čega 112 minuta dekompresije.
U speleoronilačkom istraživanju izvora Kamačnika R. Erhardt i I. Ćukušić zaronili su do -40 metara te crtali bočne kanale.
Ronilo se i u izvoru Bistrac, 400 metara dužinskih i do 50 m dubine (istraživanje više društava, sudjelovao Ž. Ludvig)
Tijekom srpnja i kolovoza organizirana je speleološka ekspedicija “Lubuška 2009”, sudjelovalo je 76 speleologa iz Hrvatske iz SO PDS Velebit, SO HPD Mosor, SO HPD Dubovac, SO HPD Snježnica, RAK i HBSD, 10 španjolskih i 3 poljska speleologa.
Jama je istražena do dna (-508 m) te su otkriveni neki novi dijelovi s kojima je tlocrtna duljina jame povećana i iznosi 1225 m. Nažalost zbog najave pogoršanja vremena u drugom tjednu ekspedicije speleolozi su morali prekinuti svoj rad u najdubljim dijelovima jame te nije pronađen vrlo moguć prolaz prema Lukinoj jami.Tijekom istraživanja speleolozi su pronašli novu vrstu pijavice na dva mjesta u Lubuškoj jami (dno i -380 m).
Sudjelovali smo i na speleološkoj ekspediciji u organizaciji ASAK-a na Durmitoru, području Vjetrenih brda.
Piva u Velebitu te godine poskupjela je na 10 kuna. Koki se žalio.
2010. godina započela je skupštinom na kojoj je prethodnom vodstvu produljen mandat.
Pročelnik je Matija Čepelak, tajnica Jasna Vidmar
U tajničkom izvješću o radu protekle godine zabilježena su 72 speleološka izleta i 9 speleoronilačkih.
Tijekom godine istraživalo se speleološki u Austriji (Furtowe schaht), u Sloveniji na Kaninu – jama Skalarjevo brezno (-911m), Slovačkoj – jama Stary Hrad (-500m)…
Nastavlja se intenzivno i na Crnopcu – u Munižabi, KG_DP, zatim Burinci…
Ronilo se u u vrulji kod Sela Pisak, blizu Brela – do 75m.
U redovitoj suradnji sa NP Sjeverni Velebit organizirana je ekspedicija “Lukina jama 2010”.
Rezultati ekspedicije su speleoronjenje u jezeru na dnu jame, izrada novog speleološkog nacrta i znanstvena istraživanja koja obuhvaćaju istraživanja podzemne faune, hidrogeoloških, fizikalno-kemijskih i drugih svojstava jame. Speleoronioci i članovi Speleološkog odsjeka Velebit i HGSS-a Ivica Ćukušić i Robert Erhardt zaronili su u potopljeni kanal na dnu suhog dijela jame 135 m u duljinu i 21 m u dubinu, čime je dubina jame povećana na preko 1400 m. Tijekom nastavka ekspedicije, poznati hrvatski speleoronioc i član Speleološkog odsjeka HPD Željezničar te Hrvatskog biospeleološkog društva, Branko Jalžić zaronio je u potopljeni kanal na dnu jame 40 m u dubinu. Nova dubina jame je 1421 m čime se jama nalazi na petnaestom mjestu po dubini u svijetu.
Kroz ekspediciju ukupno je prošlo 110 speleologa.
2011. godine Pročelnik Ronald Železnjak, tajnica Marta Malenica
Uz mnoge druge izlete, i dalje se intenzivno sudjeluje u istraživanjima jamskog sustava Kita Gaćešina-Draženova Puhaljka.
Robert Erhardt i Ivica Ćukušić preronjavaju sifon u špilji Tounjčica.
Zbog lakšeg učlanjenja u Zajednicu tehničke kulture, snovano je Speleološko društvo Velebit – produžena ruka SO Velebit.
U nastavku istraživanja na Sjevernom Velebitu organizirana je ekspedicija “Lukina jama 2011.” na kojoj je sudjelovalo 63 speleologa iz Hrvatske, 4 speleologa iz engleske, 4 iz slovenije, 4 iz slovačke, 1 iz srbije te 2 iz SAD.
Glavni cilj ekspedicije – zaron u sifonu na dnu jame nije postignut jer su loši vremenski uvjeti onemogućili zaron. Naime, razina vode podigla se i potopila prije ostavljene boce sa zrakom, olova, a i mjesto za bivak. Iako je napravljeno novo mjesto za bivak, dio opreme ipak nije pronađen, a zamućenje sifona je bilo toliko da nije bilo uvjeta za sigurno ronjenje te se na kraju od njega i odustalo.
Kasnije je ustanovljeno je da se razina vode u sifonu u Lukinoj podigla i preko 100 metara, što do sada u svim dosadašnjim istraživanjima nije zabilježeno.
2012. speleološka godina vodila nas je u Mamut hohle, Grotta gigante, Mamet, Markov ponor, Gornju i Donju Cerovačku, Kitu, Munižabu, Ponorac… ali i u daleku Maleziju, gdje smo nacrtali 7 špilja ukupne duljine oko 2,5 kilometara te pronašli još 20-ak drugih špilja.
Ronilo se i istraživalo u vrulji Modrić kod Paklenice, vrelu Jasenak… a popeli smo se i na Aconcaguu
Na “Speleofilm festivalu” u Karlovcu, naš film o ekspediciji na Lukinu jamu dobio je nagradu za najbolji film.
Krajem srpnja i u prvoj polovici kolovoza na Sjevernom Velebitu, održala se ekspedicija „Velebita 2012“ u kojoj je sudjelovalo 70 speleologa. Osim istraživanja jame Velebite, rekognisciralo se šre područje te su otkrivene 43 nove jame. Značajni istraživački rezultati ostvareni su u jami Sirena.
2012. godinu pamtit ćemo i po velikoj i uspješnoj akciji spašavanja ozlijeđenog speleologa iz Kite Gaćešine, sa dubine -520 metara u dijelu Nebozemlje.
Pročelnik Ronald Železnjak, tajnica Marta Malenica, arhivarka Dina Kovač
2013. g. Pročelnik Marko Rakovac, tajnica Vinka Dubovečak, arhivarka Dina Kovač
Zajedno sa Zagrebačkim speleološkim savezom sudjelovali smo u organizaciji speleološke izložbe pod nazivom „Jučer danas sutra – Zagrebačka spelelogija“ , a koja je bila postavljena u ulaznom holu Gradskog poglavarstva u Zagrebu.
Nova speleološka ekspedicija pod nazivom „Sirena 2013“, tradicionalno je održana na području NP Sjeverni Velebit – Rožanskih kukova i Gromovače.
2014. g. Pročelnik Marko Rakovac, tajnik Luka Havliček, arhivar Andrija Perušić
Sjeverni Velebit, Crnopac, Medvednica, Rakovica, Samarske stijene, Bijele Stijene, Slano, Konavosko polje, Neretva… neka su od područja gdje smo te godine bili speleološki aktivni
Ekspedicija „Rožanski kukovi 2014“, u okolici vrka Crikvene i Krajačevog kuka.
Na ekspediciji su se nastavila istraživanja novih kanala u jami Sirena i jamskom sustavu Velebita. Uporedo su se provodila znanstvena istraživanja u sklopu nastavka projekta „Istraživanja dubokih jama NP Sj. Velebit 2012-2015.“
U ranu jesen te godine, u prostorijama PDS Velebit, održana je promocija knjige Hrvoja Malinara –Joea „Planine u srcu, srce u planinama“ – zbirka novela i humoreski na temu speleologije i planinarstva
2015. g. Pročelnik Marijan Sutlović, tajnik Luka Havliček, arhivarka Anja Žmegač
Ekspedicija „Sjeverni Velebit 2015“ ponovo nas je odvela u nastavak istraživanja jedne od tri duboke velebitske jame – Slovačke (-1320m). Za razliku od prošlih godina, područje rada bilo je usmjereno na južni dio Rožanskih kukova (Mali Kuk), te JZ dio Hajdučkih kukova.
U Slovačkoj je istraženo 540 metara novih kanala, dok je dubina ostala ista – druga najdublja jama u Hrvatskoj. Otkrivena je i vrlo perspektivna jama „Pozoj“, trenutne dubine -123m, no zbog nakupljenog visećeg leda i snijega vrlo opasna za istraživanje.
Sudjelovali smo u akciji čišćenja Đulinog ponora i u organizaciji Skupa speleologa 2015. u Ogulinu (operativno i izrada Zbornika sažetaka)
U 2016. godini odsjek vode: Marijan Sutlović- pročelnik , Luka Havliček- tajnik, Darko Španja –oružar, arhivarka je Tanja Šinko, Stjepan Dubac bibliotekar.
Organizirali smo i proveli projekt male speleološke škole za učenike drvodjeljske škole u Zagrebu (predavanja, izleti, tehnike, orijentacija i bivakiranje na Papuku…)
Sudjelovali u čišćenju jama unutar inicijative Čisto podzemlje, u ronilačkoj ekološkoj akciji čišćenja rijeke Zrmanje kod Obrovca, ronilačkoj eko-akciji na Mljetu…
Posjetili Namibiju, biciklirali po Alpama, bili na speleo-ekspediciji Galičica u Makedoniji.
U suradnji sa NP Sjeverni Velebit, organizirali i proveli speleološku ekspediciju „Sjeverni Velebit 2016“, na kojoj se, između ostalog, nastavilo raditi u Slovačkoj jami.
U 2017. Pročelnica Tanja Šinko, tajnica Marina Grandić, bibliotekarka Anja Žmegač (All girl power)
U ovoj godini održane su dvije speleološke ekspedicije;
U razdoblju od 22. lipnja do 6. srpnja 2017. organizirana je speleološka ekspedicija „Slovačka jama 2017.“ Kroz ekspediciju je prošlo 52 speleologa iz različitih zemlja. Istraženo je sveukupno 75 m novih kanala, što smješta Slovačku jamu na 7. mjesto najduljih speleoloških objekata u Hrvatskoj. Osim istraživanja spleta freatičkih kanala na dnu jame napravljen je prospekcijski zaron u uski i zamućeni sifon (Branko Jalžić, 10 metara u duljinu i 4 metra dubine), a njime je jama produbljena i njena nova dubina iznosi 1324 metra.
U razdoblju od 28. srpnja do 5. kolovoza 2017. godine organizirana je speleološka ekspedicija „Rožanski kukovi 2017.“ u okolici vrha Crikvene i Krajačevog kuka. Kroz ekspediciju je prošlo 32 speleologa iz te su istražena 22 nova objekta.
Članovi odsjeka posjetili speleološke objekte u Tibetu, Maroku, BIH, Kubi, Mađarskoj i Boliviji. Također putovalo se u Nepal, Peking, Češku, Austriju, Ukrajinu, Moldaviju, Rumunjsku, Srbiju, Kinu, Slovačku, Škotsku, Crna Goru, Sloveniju, Indiju, Peru i Njemačku.
U 2017 godini podignuta je nova web stranica odsjeka. http://www.sovelebit.eu (www.sovelebit.wordpress.com)
U ovoj godini posebno ističemo doprinos SOV-a u dizajniranju postava novootvorene Kuće Velebita u Krasnu.
2018. g. – Nova ekspedicija „Rožanski kukovi 2018“. Radilo se ukupno u 27 speleoloških objekata, između njih i jami Nedam. dokumentirano je stanje u Lukinoj jami, jami Pozoj, Varnjači i Ledenoj jami.
U suradnji sa NP Paklenica, izradio se digitalni nacrt i 3D model Ponora Bunovac.
Zajedno sa SD Đula-Medvedica pripremili smo i proveli Skup speleologa Hrvatske u Ogulinu koji je po prvi puta započeo 5 dana ranije- izložbama (foto: Vode podzemlja, Istraživači hrvatskog podzemlja), predavanjima i tribinama otvorenim za javnost, te događanjem za djecu osnovnih škola – Istraživači 21. stoljeća.
Nova generacija speleoronioca; Ivan Miloš i Jonathan Gabris vrlo aktivno skuplja iskustva po izvorima, vruljama i sifonima.
U sklopu projekta „Šlapice“ vrši se monitoring i uzorkovanje vode u speleološkim objektima sa vodenim tokom. Još jedan projekt – „Čari izvora“ redovito privlači zaljubljenike kupanja u krškim izvorima (a povremeno se ode i u koji termalni).
Novo vostvo: bibliotekar ostao Stjepan Dubac, arhivarka Marina Grandić, oružar Marijan Sutlović, tajnik Marko Rakovac i pročelnik Luka Havliček.
Pod uredničkom palicom Stjepana Dubca izašao je 52. broj Velebitena sa ukupno 48 objavljenih tekstova!
2019. godina ostat će nam zapamćena po značajnim speleološkim rezultatima.
Špilja Tounjčica tehnikom speleoronjenja spojena je sa Špiljom u Kamenolomu Tounj. Zahtjevno ronjenje izveli su, nakon 6 zarona speleoronioci, velebitaši Ivan Miloš i Jonathan Gabris. Time je nakon speleoronilačkih pokušaja još u davnim sedamdesetim i osamdesetim godinama i nakon preronjavanja prvog sifona Tounjčice 2011. kojeg su izveli velebitaši Robert Erhardt i Ivica Ćukušić, te I. Markanjević i M. Babić, konačno spojena Tounjčica sa Špiljom u Kamenolomu Tounj. Novi sustav sada ima preko 9 kilometara duljine.
Na ekspediciji „Sjeverni Velebit“ uspjelo se proći dalje od dosadašnje dubine jame Nedam, čak do -740m. Vrlo brzo, dubina se počela nakupljati i već te rane jeseni u jami je probijena „čarobna granica“– četvero speleologa spustilo se do dubine od -1020 metara, a – jama ide dalje! Tako je Hrvatska dobila četvrtu jamu dublju od 1000 metara (Jamski sustav Lukina jama-Trojama, Slovačka jama, jamski sustav Velebita). Potencijal Nedam za sada se čini vrlo visok 🙂
O tome istraživanju napravljen je i film “Nedam” koji je osvojio 2. mjesto na Eurospeleo Image and Films u Bugarskoj.
Pomažemo u radovima na obnovi Ratkovog skloništa koje je sada vrlo, vrlo lijepo.
Velebiten je umjesto dosadašnjeg malog, izašao po prvi puta u većem formatu (A4) i na rekordnom broju stranica: 254, te trideset i jednim objavljenim tekstom., a njegov urednik Stjepan Dubac, predaje uredničku palicu novome – Ivoru Jankoviću, dok je grafički urednik postao Marjan Prpić Luka.
U Đuli-Medvedici, zahvaljujući čišćenju nakupina smeća i naplavina na ulazu, nakon 85 godina uspjeli smo se probiti kroz Poljakov prolaz.
Bili smo domaćini Ispitu za speleologa KS HPS, koji se održao na Žici podno Medvednice.
Provela se 49. Zagrebačka speleološka škola, 25 novih pripravnika uspješno je položilo završni ispit.
Kao pripadnici specijalistkičkih postrojbi, redovito sudjelujemo na vježbama CZ Grada Zagreba – ove godine na čak četiri.
Članovi odsjeka posjetili speleološke objekte ili planinske lance u Maroku, BIH, Mađarskoj, Crnoj Gori, Austriji, Sloveniji, itd. Naši članovi uspješno su pohodili speleološke ekspedicije drugih speleoloških društava u Hrvatskoj i u inozemstvu to na Šverdi, Crnopcu, BiH, Slovenskom Kaninu, Crnoj Gori, Julijskim Alpama, te slovenskog Kanina, SAD-u i Julijskim Alpama.
U pedantnom tajničkom izvješću zabilježit će se da smo u 2019. godini imali 130 speleoloških i 12 speleoronilačkih izleta i 124 nespeleološka izleta (planinarenje, skijanje, penjanje, ronjenje).
Uže aktivno članstvo broji 121 člana, dok je četvrtina od toga vrlo aktivna. Održano je 48 redovitih sastanaka od ukupno 51 srijede u godini. I još jedna bitna stvar – iz tiska izašlo drugo revidirano i dopunjeno izdanje knjige Speleologija!
Pročelnik odsjeka bio je Luka Havliček, tajnik Marko Rakovac, a oružar Marijan Sutlović.
2020. godina, Pročelnica Valentina Plemenčić, tajnik Darko Španja
U ovoj godini održali smo i proslavili 50-u obljetnicu Zagrebačke speleološke škole! Voditelj pedesete škole bio je Vedran Ferenčak. Osim te obljetnice, te godine proslavili smo 70 godina od osnutka našeg društva i 30 godina izlaženja časopisa Velebiten. 
I kad smo pomislili da ćemo imati jednu prelijepu i svečanu godinu, nakon proslave 70-e obljetnice u KIC-u, ona se iznenada pretvorila u najodurniju godinu ikada. Krenulo je sa odgađanjem speleološke škole sa proljeća na jesen zbog epidemije COVID-19, ili “popularne” Korone. Sastanci odsjeka počeli su se održavati online umjesto okupljanja. Svijet se okrenuo naopačke.
Da to bude tek početak, pobrinuo se novi zagrebački potres, koji nas je zdrmao 22. ožujka u 06:24 ujutro, snagom M=5,5 prema Richteru i sa epicentrom kod Markuševca. Očekivani aftershock desio se 20-ak minuta kasnije snagom od 4,9 po Richteru.
Štete su bile velike, a naš PDSV se ponosi kako smo nakon potresa pomogli Zagrebu u nevolji. Speleolozi, alpinisti, planinari… u slijedećim mjesecima odradili su veliki posao na zagrebačkim krovovima skidajući polomljene dimnjake, cigle i sanirajući rupe i ostale štete. Tada su nastale legendarne Nindže krovnjače.
Korona i dalje traje.
Speleologija se nekako drži. Nastavljena su ekspedicijska istraživanja u jami Nedam koja je postala treća najdublja jama u RH.
Na dubini od 1250 m, kojih 20-ak metara više od poznatog dna, naletjeli su na sifon kojeg je preronila Jenny Barnjak. Jama se nastavlja iza sifona.
I da ne bi sve bilo koliko-toliko idealno, ove godine smo se, pod prisilom i sa tugom, zauvijek oprostili od prostorija u Radićevoj 23. O tome zašto je to tako moralo biti pisat će se u nekim drugom kronologijama PDSV-a. Jednu od tih priča kratko je opisao Borislav Aleraj Akac u obljetničkom tekstu “Prošlost i sadašnjost PDS Velebita” objavljenom u 54. broju našeg Velebitena:
Kroz svih 70 godina postojanja adresa PDS Velebita bila je: Zagreb, Radićeva 23.
Što je to “Radićeva 23” ? To su prostori u kojima je Velebit od svojih osnutaka. Ta adresa znači tradiciju, emotivnu povezanost, psihološko uporište, drugi dom. Pamte se brojna preuređenja, postavljanje zidnih pločica u “Barbari” i dr. Generacije se sjećaju zabavnog, mitskog traženja “treće prostorije” iza zidnih obloga pri preuređenjima. Stari Velebitaši međutim znaju da smo treću prostoriju stvarno imali, onu s druge strane ulaznog “haustora”, no ona je već dugo oduzeta, sada je u njoj gostionica. Mnogi su tu u Velebitu spavali kada nisu imali gdje drugdje. Tu se učilo za ispite. Tu su se smišljali i pripremali najveći planinarski pothvati. Ovamo smo iz cijelog svijeta donosili glazbene instrumente. I još mnogo toga…. “Radićeva 23” znači uspjehe Velebita i Velebitaša, o tome svjedoče i brojni pokali na policama. A posebno znači uspjehe u zadržavanju tih dragih prostora kroz destlijeća od osnutka u kojima je stalno bilo novih i novih želja i apetita da se ti prostori pretvore u nešto drugo, “prikladnije” od nekog običnog sveučilišnog društva koje je, istina, dalo nekoliko dekana i profesora Sveučilišta, branitelje i osloboditelje Hrvatske, gorske spašavatelje i najbolje hrvatske planinare, alpiniste, speleologe… A posljednjih godina i ove 2020. godine opet je “Radićeva 23” kritično ugrožena. Još jednom je sudbonosno zaprijetio gubitak prostorija koje čine identitet i duh PDS Velebita. To se nažalost i dogodilo.
Velebit više neće biti u Radićevoj 23.
Što na to reći nakon svih slavnih 70 godina. Svejedno je gdje će se drugdje Velebit smjestiti i hoće li ti novi prostori biti bolji ili slabiji od dosadašnjih. No, svakome vrijedi razmišljati i zamišljati, hoće li se u budućnosti nastaviti ili posve promijeniti, ili nestati duh Velebita o kojem govori ova obljetnička velebitaška priča.
Svoj hommage nekadašnjem domu dali smo kroz naslovnicu novog Velebitena, jedinom takvom u povijesti izlaženja našeg časopisa. U tom broju između ostalog objavljen je popis svih 50 speleoloških škola našeg odsjeka, sa upisanim instruktorima i polaznicima.
I baš kad smo se nadali da grozna godina dolazi svom kraju, prvo 28. prosinca u 6: 28 Petrinju pogađa potres od 5 po Richteru, a onda, 29. prosinca sada omražene 2020. godine, u 12 sati i 19 minuta, Petrinju je sastavio potres magnitude 6,2 i sravnio okolna mjesta sa zemljom. Ovaj se dosta dugo osjetio i u Zagrebu. Već nakon prvog potresa Velebitaši (Nindže krovnjače) krenuli su u pomoć prema Petrinji, a nakon drugog potresa taj broj naših volontera bio je sve veći i tamo smo ostali nekoliko mjeseci.
2021. godine skućili smo se u novim prostorijama u Klaićevoj ulici, na broju 42/1.
Pročelnica je i dalje Valentina Plemenčić, dok fotelju tajnika preuzima Darko Jeras. U fotelju arhivarke nakon Marine Grandić sjeda Gorana Perić. Oružar je Luka Ivančić, a bibliotekar postaje Marko Ličko.
Nastavljaju se i dalje istraživanja u Jamskom sustavu Crnopac, jami Nedam… a još uvijek se neda i Korona, no čini se da ide prema svome kraju.
Pedantni tajnik Darko pl. Jeras podastrio je slijedeće Izvješće o sastancima u 2021.:
U koroničnoj 2021. godini u održano je 40 sastanaka speleološkog odsjeka.. Za usporedbu u 2020. godini su održana 44 sastanka.
Izvješće o speleološkim aktivnostima u 2021.
Tijekom 2021. održano je 109 (što je 9 više od prethodne godine) speleoloških izleta i 98 nespeleoloških.
Najznačajnije postignuće 2021. je ekspedicija „Nedam 2021“.
Od značajnijih speleoloških istraživanja ističu se još ona u JS Crnopac i Nevidnoj Vodi (BiH)
Članovi SOV-a očistili su preko 32 kubika otpada 2 objekta u sklopu inicijative „Čisto podzemlje“,
Također je vrijedno spomenuti sudjelovanje u projektu „Istraživanje i otkup standardiziranih podataka o speleološkim objektima u Nacionalnom Parku Plitvička Jezera u kojem je istraženo i obrađeno 12 objekata
Ostale aktivnosti
Veliki broj članova je sudjelovao u volonterskim akcijama („Alpinisti speleolozi i visinci pomažu Zagrebu“) sanacije krovišta i dimnjaka nakon potresa u Zagrebu u ožujku i potresa u Petrinji u prosincu.
Također članovi SO Velebita održali su Božićnu akciju spuštanja niz bolnicu u Klaićevoj i darivanja malih pacijenata na inicijativu Helene Polšek.
Izvješće o članstvu u 2021.
Uže članstvo društva broji 113 članova/članica od kojih 56 aktivnih. Od 56 aktivnih članova/članica je 28 žena i 32muškaraca.
Izvješće o edukaciji, speleološkoj školi i speleološkom ispitu u 2021.
51. zagrebačku speleološku školu PDS „Velebit“ pod vodstvom Ele Kovač uspješno je završilo 17 polaznika. Zvanje speleološkog pripravnika stekli su ispitom na Crnom Vrelu.
Također je pod vodstvom Ane Bakšić I Hrvoja Šarića održana i 2. speleološka škola „SO PD Sv. Jakov Biletić“ u Sinju koju je uspješno završilo 9 polaznika.
Izdavaštvo
Izdan je 55. broj Velebitena. Urednik je Ivor Janković, a grafički urednik Marjan Prpić.
Broj su obilježili obljetnički tekstovi o Planinskoj satniji Velebit i 50-oj godišnjici od Prve hrvatske alpinističke ekspedicije Grenland ’71. te veliki broj tekstova o speleoronilačkim uspjesima u Hrvatskoj te godine.
I tako smo dočekali novu 2022, godinu, sa nadom da nevolje polagano ostaju iza nas.
2022. godina
Pročelnica je Ana Lipovac, a tajnica Barbara Domitrović. Arhivarka Gorana Perić kojoj to dobro ide. Bibliotekar je i dalje Marko Ličko, a njega će krajem godine zamijeniti Edo Vričić.
Ove godine održali smo (opet) dvije ekspedicije na Sjevernom Velebitu- jednu u lipnju i drugu u srpnju, a u žargonima nazvane Mala i Velika. Lipanjska ekspedicija bazirala se na istraživanjima iza sifona jame Nedam. Raspoložena dvočlana ekipa koju su činili Marko Rakovac i Dino Grozić. Najdublja točka Nedam sada je na površini drugog sifona, na dubini 1335 metara čime je postala druga najdublja jama u RH. U ekspediciji je sudjelovalo 27 speleologa iz Hrvatske, Mađarske, Bugarske, Austrije i Litve.
Ekspedicija u srpnju (“Sjeverni Velebit 2022.) bazirala se na raspremanju i izvlačenju opreme iz Nedam i novim rekognisciranjama i istraživanjima. Učestvovalo je 55 speleologa koji su između ostalog, kako je to pedantno navela voditeljica ekspedicije Gorana Perić, potrošili 70 roli wc papira. 🙂
Velebiten je izašao u svom raskošnom 56-om izdanju i na 156 stranica.
…………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
Ovom sažetom prikazu treba dodati dugogodišnju suradnju s drugim odsjecima, s KSHPS, HGSS, HPS i raznim institucijama s kojima su postojali zajednički interesi. Članovi su aktivno sudjelovali na speleološkim seminarima i kongresima i drugim skupovima, a vrednije rezultate publicirali u planinarskim i drugim časopisima. Zbog vrijednosti u izobrazbi kadrova posebno treba naglasiti Zagrebačku speleološku školu, koja se organizirala svakog proljeća od 1971. godine radi speleološkog educiranja novih generacija speleologa.
Razdoblje aktivnosti od 2000. godine nadalje prikazano je i kroz detalje pojedinih istraživanja na web stranicama Speleološkog odsjeka Velebit i na Speleološkom poslužitelju. Na Poslužitelju još pročitajte i životopise poznatih velebitaša.
Speleološki odsjek PDS Velebit 