Povijest

Iz bogate povijesti SO Velebita izdvajamo neke značajne trenutke vezane uz speleološka istraživanja u Hrvatskoj

Speleološki odsjek Velebit (SOV) dio je Planinarskog društva Sveučilišta “Velebit”. Počeci speleološke djelatnosti u PDS Velebitu počinju 1954. godine. Te se godine spustilo u ličke jame Balinku (do – 50 m dubine) i Čudinku te u Crveno jezero kod Imotskog.

1959. Hrvoje Malinar – Joe je zaronio s običnom baterijom i bez ronilačkog odijela u 5 m dubok sifon.

1960. godine na inicijativu Hrvoja Malinara osnovan je Speleološki odsjek Velebit koji u kontinuitetu djeluje do danas.

1961. istražena je jama Rokina bezdana (-101 m dubine), Puhaljka (-110 m) i špilja Vrtlina na Velebitu (900 m duljine). 1962. istražena je jama Puhaljka (- 250 m) i Horvatova špilja kod Vrhovina u kojoj su speleolozi naišli na izuzetno značajno arheološko otkriće iz brončanog doba. 1965. istražena je jama Mamet na Velebitu (-206 m).

1969. u jami Puhaljci su se Marta Sekely i Hrvoje Malinar spustili bez ičije pomoći, samo uz pomoć užadi do dubine od -250 m i tamo pronašli nastavak jame. To je bio prvi pothvat takve vrste u hrvatskoj speleologiji. Tek više godina poslije toga sličan su pothvat izveli slovenski speleolozi.

1971 je istražena Titina jama na Braču (- 329 m dubine), a počinje sustavno istraživanje Jopićeve špilje u kojoj je do 1977. istraženo 6223 m kanala.
1973. u Matešića peći na Kordunu prvi puta se istražuje u ronilačkim odijelima (duljina 600 m). U sifonu Tounjčice ronjenjem se spušta na -33 m dubine.
1974. istražena je jama u Rašporu (-335 m). U speleološkoj ekspediciji “Puhaljka ’75” dosiže se -318 m dubine.
1976. započinje istraživanje ponora na Bunovcu u kojem se tijekom ekspedicije 1977. spušta na dubinu -534 m, što je tadašnji rekord u široj regiji.

1980. na speleološkom logoru na Biokovu istražena je Jama za Kamenitim vratima (- 520 m).
1983. na Kordunu se istražuje špiljski sustav Panjkov ponor – Kršlje. Preronjavanjem sifona koji povezuje te dvije špilje, istražena je do tada najdulja špilja u Hrvatskoj (9352 m).
1984-1985 traju intenzivna istraživanja špiljskog sustava Đulin ponor-špilja Medvedica, koji tada duljinom od 15 km kanala dostiže poznatu Postojnsku jamu u Sloveniji, do tada najdulju u regiji.
1986. Veliko otkriće je Špilja u kamenolomu Tounj koja je do 1990. istražena do duljine od 8035 m i postaje treća po duljini u Hrvatskoj. Te godine Teo Barišić i Zoran Stipetić su preronili “Ponoćni” sifon duljine 21 m u jami Punar u luci na dubini od – 267 m, iza kojeg se nastavlja suhi kanal. Istražena je Fantomska jama na Visočici dubine – 477 m.

14 članova odsjeka je sudjelovalo na logoru Komisije za speleologiju u Lomskoj dulibi na Velebitu 1993. godine, gdje se njih 6 spustilo na dno novootkrivene najdublje jame u Hrvatskoj – Lukine jame na dubini 1355 m. To su bili: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha, Pavle Mintas, Zoran Stipetić i Čedo Josipović.
1994. se nastavljaju istraživanja u Lukinoj jami gdje su Teo Barišić i Zoran Stipetić ronili u sifonskom jezeru na dnu preronivši 57 m, a jama je postala deveta po dubini na svijetu s dubinom od – 1392 m.
1996. počinju istraživanja Slovačke jame (do 2002. istražena do -1320 m dubine),
1997. otkrivena je je jama Patkov gušt 553 m duboka i druga najveća vertikala na svijetu. Slijedila su otkrića i višegodišnja istraživanja dubokih jama od kojih se ističu jama Velebita (-1026 m), Amfora (-788 m), Meduza (-679 m) i dr.

Opširnije

 

Oglasi