Pročelništvo

Na skupštini 23. veljače 2018. godine izabrano je novo Pročelništvo speleološkog odsjeka Velebit.

Luka Havliček
LUKA HAVLIČEK
Pročelnik

U SO PDS Velebit došao je 2013. godine, kako kaže: „navučen teškom prijevarom da će planinariti i naučiti se orijentirati“. Shvativši da su daleke i velike planine šuplje k’o švicarski sir, i da je puno zanimljivije spustiti se u mrak nego popeti na neki tamo kamen na koji se svaka bakica popne – odlutao je u speleologiju. I tu je ostao do danas. Orijentacija mu više nije problem jer nju obično prepušta drugima.
Dužnosnička karijera u SOV-u započela mu je tajničkim mjestom još za vrijeme stolovanja cara Rakovca, otuda je nastao i taj „brak iz interesa“ u kojemu su nakon par godina pauze samo zamijenili mjesta.
Bio je voditelj 47. Zagrebačke speleološke škole i speleološke ekspedicije „Rožanski kukovi 2017“. Zvanje speleolog stekao je 2015. godine (značka br. 219).
Naš Luka je i član Hrvatske gorske službe spašavanja, tako da svoje slobodno vrijeme najčešće daruje u plemenite svrhe, a kada ga napokon nađe samo za sebe, onda ga iskoristi slušanjem muzike i spavanjem. Da, muzika mu je totalno u krvi pa ćete ga na izletima ili srijedom na sastancima vidjeti i čuti kako prebire po gitari i vodi pjesmu.
Uz sviranje, omiljena stvar mu je i trčanje. A kada je o pjesmama riječ, onda je to svakako „Javorova grana“ (ne – nije narodnjak, za više info potražite na YT ili dođite na koji izlet).
Iako ga ljudi tada često pitaju, molimo- nemojte mu i vi postaviti isto pitanje: „Molim vas, što vam znači ta javorova grana?“. Jer pjesmi nikad kraja. I svi pjevaju skupa s njim. Dok netko opet ne postavi isto pitanje. Dalje kužite, ne?

Kao moderan Pročelnik i društveno svjestan građanin, ima dodatni (pristojno) plaćen posao kojime uveseljava ljude dobrim vidom. Naime, imate li problema sa jasnim sagledavanjem prostora ispred i uokolo vas te onim prokletinjama koje štede na tinti pa stavljaju mikro-fontove na razne tiskovine – Luka je tu da vam uz velebitaški popust ponovno otvori jasan pogled na svijet.

Izuzetno miran i staložen, od njega nećete nikada čuti prostu riječ osim ako se ne nalazi u nekoj pjesmi. Ta staloženost može zavarati, posebice ako dođe u prigodu da vas „krsti“ užetom nakon speleološke škole, pa se sjeti kako ste se negdje na vertikali zaboravili osigurati ili ste krivo ukopčali descender. Tom prilikom zamjetit ćete s kojom lakoćom barata  namotanim stometarskim užetom.

Vjerni je štovatelj kulture ispijanja gustog soka sa šlagom, nastaloj u osamdesetima i vrlo popularnoj među mlađom i progresivnom populacijom.

Omiljen citat: „u novinama bačenim pročitao sam rečenicu staru…“

 

Marko RakovacMARKO RAKOVAC
Tajnik

Marko je u SOV došao preko knjige, preko rodbine i preko veze.
Knjiga „Put“ Nejca Zaplotnika bila je okidač nakon koje se „zapalio“ za penjanje. Brat mu je bio član PDS Velebit pa je tako htio u alpinističku školu. Tamo su mu se obradovali i -stavili na listu čekanja, no predsjednik Velebita (penjač i špiljar) prepoznao je u njemu potencijal te ga upisao u speleološku školu. Nakon prvog izleta u Veternicu promijenio mu se pogled na svijet. Ostalo je povijest.

Najdraži trenutak u speleologiji mu je, kako kaže, „gubitak speleološkog junfa“ u Kiti Gaćešinoj na 500 metara dubine. Kao mladi i zagriženi pripravnik proklesao je preuski prolaz u uski i provukao se u nove dijelove jame, danas poznate kao Treća etaža.

Kada prođe ljeto i kada ne ide u jame, jedva dočeka zimu da može stati na skije i baviti se zimskim radostima koje se, u njegovom slučaju, ogledaju kupanjem u snijegu i u koji stupanj toplijim izvorima. Nakon toga zna završiti pod dekicom i temperaturom, ali što je temperatura prema doživljenoj zimskoj radosti.

I Marko je aktivni član Hrvatske gorske službe spašavanja. Zvanje speleolog stekao je 2012. godine (značka br. 197). Vodio je nekoliko Velebitaških ekspedicija. Slovačka jama tu, organizacijski i istraživački, zauzima posebno mjesto jer je zadnjom ekspedicijom dubina jame tehnikom speleoronjenja postavljena na -1324 metra.

Također, poput sadašnjeg Pročelnika Luke, krvotokom mu osim speleologije teče i muzika. Voli svirati usnu harmoniku u kombinaciji sa Lukom, ali samo s njime jer se „bez njega osjeća bespomoćno- „jednostavno ne znam u kojoj sam ljestvici“ (još jedan bitan element njihovog odnosa, razvijenog još u doba kada su imali zamijenjene funkcije).  Njegov urođeni bluzerski štih zabilježen je kamerom na live izvedbama tijekom prve ekspedicije na Slovačku, a pregledi na Youtube servisu samo što nisu dostigli dva milijuna. Nakon toga nudili su mu novce i plaćenu avionsku kartu za nastup na Nashville blues festivalu, ali je to odbio jer je morao u Fužine na kupanje u snijegu.

Vruća krv (zbog koje se valjda hladi u snijegu i ledenoj vodi) koja ga čini štovateljem Corta Maltesea te kubansko-argentinskog gimnastičarskog dvojca Castra i Che Guevare, daje mu još jedno poslanje ilitiga raison d’être u SOV-u, a to je vječna borba sa Sindikatom kojem poručuje –no pasaran!

Omiljena uzrečica: „Svatko sa svakim, ali ne više od dvaput!“

 

marina-webMARINA GRANDIĆ
Arhivarka

Od prošle garniture dužnosnika speleološkog odsjeka, ona je jedina ostala. Dragovoljno.
I u skladu sa multi-tasking-praktik referencama, sa tajničkog je prešla na posao arhivarke.

U SO Velebit došla je 2016. godine, sa 46. speleološkom školom, a sa prvim istraživanjima koja su uslijedila odmah nakon škole pronašla je ono svoje „ja“ za kojim je, kako kaže, „dugo tragala“. Zvanje speleolog stekla je 2018. godine (značka br. 240)

To JA je razlog što se nakon škole nije zaljubila u nijednog dečka već u – speleologiju. Ako mislite da ste vi ta faca koja može zauzeti mjesto prije speleologije, i ako vam još k tome doda da je inženjerka molekularne biotehnologije – pa ako se već ne uplašite titule, onda ćete vidjeti kako je super-cool cura koja ima psa (Mimi), radi vlastitu prirodnu kozmetiku, povremeno planinari, a kada se ne zavlači po jamama i špiljama, onda se opušta jogom.

U trenucima dokolice radi kolače čiji su sastojci i recepti  za pripremu dulji od ovog teksta. Ali vjerujte nam na riječ – preukusni su.

Biti arhivar u arhivu SOV koji sadrži sve od Svitaka iz Perzije, tajnih dokumenata o NLO u Zoni 51, preko pisanih zapisa te tisuća i tisuća fotografija sa istraživanja najtajnijih, najdubljih kutaka svih mogućih šupljina majčice nam Zemlje – prilično je zanimljiv, ali i odgovoran volonterski posao. Naravno, nakon što na godišnjoj skupštini demokratski odluče da volontiraš na toj dužnosti. Ali ako se pritom dragovoljno javiš na tu dužnost, onda… hm…

 

Marijan Sutlović
MARIJAN SUTLOVIĆ
Oružar

U SO PDS Velebit je, parkiravši yugo u zabranjenoj zoni u Radićevoj (pamti to kao da je bilo jučer), došao sa speleološkom školom 2006. godine. Kaže kako je tada bio lud i mlad. Danas je nešto stariji, postao mudriji i još uvijek ima taj isti yugić koji je unaprijeđen u osobno speleo-vozilo.  Za ljubav će vam nasamo priznati kako je speleologija njegova prva i jedina ljubav, no taj se stav drastično promijenio nakon što je tiho izrekao „DA“ i predao se bez otpora izabranici svog srca.

Ipak, speleologija njemu uvijek ima omiljeni kutak pa kaže kako se na izletima najbolje osjeća na vertikali i pred punim velebitaškim stolom. Omiljena krilatica mu je „Živim da bih jeo!“. Kada se ne bavi speleologijom, državi je sluga pokorni od jutra do sutra. Obzirom da je učitelj i zadužen za obrazovanje najmlađe populacije u Hrvata, iz nje vrbuje nove speleologe iznova i iznova pričajući im priče o ljudima u crvenom koji pronose svjetlo tminama podzemlja u potrazi za tajnom vječnosti, dok onako usput otkrivaju i tajne postanka Zemlje. Ima li u tome uspjeha, tek se treba vidjeti.

Dužnost oružara je jedna od najmanje traženih dužnosti na koju se dolazi zlobnom većinom glasova, a koja nosi i najveću odgovornost jer raspolaže nuklearnim arsenalom poput Burundija, uz još i kilometre i kilometre užeta, tisuće spiteva i fixeva, bušilica, lasera, spravica i još hrpe razne potrebne i nepotrebne željeznarije. On se za istu prijavio dobrovoljno. I to nešto govori potencijalnim mušterijama oružarstva.

Kao i svi prethodnici prije njega na poslu oružara, vodi precizne evidencije o opremi, svim žicarima opreme, ali i posebne evidencije o onima koji istu opremu drže po šupama izvan svih rokova vraćanja. (Upozorenje: „Lista srama“ objavljuje se i ažurira jednom mjesečno na šanku kod Kokija).
Dakako, kao pravi oružar naglasit će svakom žicaru da se oprema mora vratiti čista i suha jer je i sam strog po tom pitanju, a da misli ozbiljno vidite i po ovoj fotografiji nastaloj nakon jednog izleta kada je primjetio da mu je nokat na palcu izgubio malo sjaja.

Kao i svakom oružaru ne želite mu se zamjeriti, ali uvijek postoji mogući dogovor o okajanju grijeha plaćanjem pive ili odlaskom na ćevape.
Zvanje speleolog stekao je 2014. godine (značka br. 213), voditelj 48. zagrebačke speleološke škole, a od nedavno i član HGSS-a.
Veseljak po prirodi. Gurman po rođenju.

Oglasi