Uredništvo portala

Filip Filipović (Fifi) i Marjan Prpić (Luka)

Iako su isprva htjeli ostati anonimni i djelovati iz podzemlja (takozvana underground web scena) – to im nikako ne uspjeva. Prvi put lica su im objavljena na „Slikopisu SOV 2017.“, a tada je speleološka nacija u Dubrovniku imala prilike vidjeti „koja to dva lika“ drže konce u rukama kada je riječ o ovoj web stranici. Ponekad koriste aliase Idi i Amin.

Idi i Amin
Idi i Amin snimljeni u ranim počecima zagrebačkog adventa

Iako je opći osjećaj da su ih svi već negdje vidjeli, to zapravo i nije tako. Riječ je o kolektivnoj deluziji.
Opis njihovih poslova na SOV webu teško se može svesti u nekoliko jednostavnih rečenica.

Uzmimo na primjer tehnikalije. Za to je odgovoran Fifi (a.k.a. Filip Filipović). Tehno-frik koji uspješno povezuje moderne tehnologije sa modernim načinima oglašavanja i komuniciranja koristeći sve dostupne resurse i društvene mreže. Nema nekih poznatih poroka u životu osim onih na dva kotača i hrpe kubika između nogu (o motorima je riječ, naravno. Halo?!).
Ako vam zatreba stručno mišljenje o mogućnostima vašeg iPhone-a ili nekog drugog gadgeta – on je taj lik. Ako vam treba stručno-volontersko spašavanje iz planine ili spuštanje tirolskom priječnicom s vrha zgrade – on je također taj lik. Ili ćete ga barem sresti tamo u sličnim situacijama. U slobodnim trenucima nećete ga uhvatiti jer je najvjerojatnije negdje na planini u šetnji sa svojom obitelji.
Voli sve što vole mladi, osim kada netko „spama“ na SOV mail grupi. To mu troši živce i bateriju na mobitelu koju bi pametnije iskoristio za rad na ovom portalu. A onda vam to i kaže. Javno.
Lik je od akcije pa je tako i jednogodišnji verbalno-umni napor o podizanju novog SOV portala prekinuo i u dva dana postavio isti na internet. Uvodne rečenice o „skrivanju u ormar“ u kojima je Freudovski razotkrio vaše najintimnije tajne, njegovo su djelo jer je humor stavka koja mu je usađena u DNK.

Osim što je gorski spašavatelj, aktivni je i licencirani instruktor speleologije, koji je zvanje speleologa stekao 2005. godine (značka br, 151). Trenutni Pročelnik HGSS stanice Zagreb.

Za pisani sadržaj portala odgovoran je Luka (a.k.a Marjan Prpić). Kao i svim urednicima posao mu je da tlači, maltretira i tjera one za koje smatra da bi mogli nešto napisati. To je prvenstveno zbog uredničkih vizija i poslanja koje je postavio kao temelj web stranici. A poslanje je jednostavno – čim više posjeta i čitanja od što više ljudi. To znači vječnu borbu između budućih pisaca maestralnih literarnih djela i Uputa o pisanju tekstova za web (po njemu uklesano u kamen, ali ne i glave). U toj borbi do sada više uspjeha imaju pisci koji svako sputavanje kreativnog rada kroz okvire „nekakvih uputa“ smatraju eklatantnim kršenjem demokratskih prava na izražavanje jednog speleologa i autora.
Luka tu vodi uzaludne bitke s vjetrenjačama (što je i sudbina svih volonterskih urednika).
No na kraju, ipak, bude po njegovom makar on sam morao to riješiti.
Ne biste vjerovali i on također voli (skoro) sve što vole mladi. Ovo „skoro“ ponajviše se odnosi na današnje muzičke uratke od kojih većinu smatra nedostojnim glazbenog i tekstualnog izražavanja u odnosu na nekadašnje. Rijetko ćete ga uhvatiti s prednje strane foto-objektiva, osim ako aparat postavi na self-timer, a i to ignorira stavljajući ga na čim manje sekundi tako da ne stigne otrčati u prednji plan. Opravdava se da to ne čini namjerno i da to nije stvar onog Nijemca. U nekim trenucima zatvori se u sobu sa svojom gitarom (jednom od pet omiljenih) i tada ne čuje nikakve druge vapaje s planeta Zemlje.

Misleći kako će svoje strasti prema prirodi i adrenalinu ispuniti kroz kao Planinski vodič u Savezu gorskih vodiča Hrvatske, u speleologiju je 2008. ušao iznenada i doslovce na dah – speleoronjenjem i – tamo ostao. Zvanje speleologa stekao 2016. godine (značka br. 228).

I na kraju, u stvarnom životu njih dvojica s njih dvije, izgledaju ovako. Jer da nema njih dvije, njih dvojica bi bila sasvim prosječni likovi koje možete sresti popodne na Zrinjevcu.

ispred svih uspješnih žena stoje i poneki muškarci
U stvarnom svijetu ispred svake uspješne žene uvijek se nagura i neki muškarac…


A sada, najčešće
(aha, možeš mislit’) pitanje s najjednostavnijim odgovorom…


KAKO POSLATI TEKST NA WEB?

Sve skupa u tri koraka.

Prvi: za početak, potrebno je odvažiti se i napisati ga.
Slijedeći korak je ispravljanje grešaka u pisanju, bilo gramatičkih ili tipfelera. Autocorrect opcija u Wordu je izvrstan početak, a ona još jednostavnija je kopi/pejst na https://ispravi.me
Tekst u načelu mora sadržavati naslov, uvodni dio teksta, glavni dio teksta i kraj (zaključak). Napredniji tekst sadržava i podnaslove te djeluje vrlo cool.

Drugi: fotografije su obavezni prilog tekstu.
U načelu nikada se ne stavljaju i šalju u tekstu (osim ako autor želi naglasiti gdje bi htio postaviti određenu fotku).
Fotografije se uvijek šalju zasebno, uz tekst.
Zbog ograničenog prostora na serverima, ali i lakšeg učitavanja bilo na kompu ili mobitelu, fotografije je potrebno prilagoditi veličinom i u kilobajtima. Današnji sveprisutni i besplatni softwarei omogućavaju vam da tu veličinu svedete na cca 2000 x nešto i nekakvih 500 KB u prosjeku.
Fotografije moraju biti preimenovane – opisane. Znači, umjesto nekog broja „23498IMG. jpg“ trebalo bi pisati npr „Ekipa na postavljanju vertikale u Šišmiševoj jami. jpg“.
Osim što je lijepo pročitati takav opis, to je važno i zbog internetskih tražilica koje će naprimjer pojam „šišmiš“ povezati sa stranicom SOV i tom fotografijom.
Ostaviti fotke s generiranim brojevima ili onim tipa „1“, „2“ i tako dalje, najgora je opcija.
I onda se čudom čudite kada uguglate SO Velebit i iskoči vam lice broj 1 sa interpolove tjeralice. 🙂

I treći, posljednji korak: nakon što ste obavili sve prethodne radnje, je da taj tekst i fotke pošaljete mailom administratorima (Luki ili Fifiju). Ako niste član SOV mail grupe i ne znate njihov mail, onda pošaljite poruku preko mail servisa na web stranici (Pitajte nas) i dobiti ćete odgovor jednoga do njih dvojice s daljnjim uputama gdje poslati.

I to je sve. Jednostavno, zar ne?

Za one koji žele znati i napraviti više – za početak otvorite account na našoj web stranici:

prijava1
U skrolanju našom stranicom dolje desno pojavi se mali gumbić sa naslovom “Prijava”

prijava2Jednom kada stvorite svoj “račun” možete dobiti status autora i slobodu da sami postavljate svoje tekstove kada to vama najviše odgovara.
Vaš račun vam također dopušta pristup sadržaju kojeg “obični” posjetitelji ne vide (iako takvog još nema, ne znači i da ga neće biti).

S autorskim statusom, zabavljate se u trenucima dokolice zatvoreni u svoja četiri zida. Ne postoji ništa oko vas – ni cura, ni dečko, ni pas, ni mačka, ni mama koja zove na večeru. Vrijeme tada staje, a vi ostajete sami sa svojim omiljenim računalom i puštate kreativnosti da se raspojasa – do granica koje su odredili Idi i Amin (sve ostalo vodilo bi u anarhiju i narušilo ravnotežu Svemira te dovelo do urušavanja u Crnu rupu Interneta).

Preduvjeti za korištenje WYSIWYG editora su uvijek isti:
a) napisati tekst,
b) pripremiti fotke,
c) elementarna znanja informatike (razlikovanje funkcija lijeve i desne tipke na mišu).

Upute za postavljanje tekstova rade se u pisanom obliku i biti će dostupne svakome tko želi osjetiti sve blagodati koje nosi titula “autor“. Nažalost nisu u financijskom smislu, ali će vam pročelništvo, ako napišete dobar tekst i napravite vrhunske fotke, rado platiti pivu na šanku kod Kokija. O tome da postajete literarna legenda SO Velebit, ne treba posebno ni pričati. Vaše ime ostaje masnom tintom uklesano za sva vremena i pokoljenja. Zapamtite;

Novci prolaze, ali je slava vječna.

Oglasi