Došao je i taj dan

Napisala: Petra Šoštarić Vulić
Fotografije: Dalibor, Pava, Grigor

Došao je i taj dan, našoj speleološkoj školici približio se kraj, a skupa s time došlo je i vrijeme da pokažemo što smo sve korisno naučili. Pokret, ovoga puta ranije nego inače, započeo je u 7:00 sati. Sastali smo se ispred Plodina kod Arene te kao svaki put krenuli pola sata kasnije nego planirano. Obzirom da je u rano jutro poprilično teško pravilno aktivirati moždane stanice uspjeli smo se natjerati na ubrzano ponavljanje gradiva. Gradivo je bilo vezano za ispit koji nas željno očekuje pa je vožnja od 2 i pol sata (koliko treba od Zagreba do Baških Oštarija) prošla brže nego očekivano. Čim smo stigli na odredište bacili smo se na posao i krenuli u izradu bivaka i skupljanje drva. Uz to sve popratila nas je i kiša koja nas nažalost nije izbjegla ni ovoga puta. Nadalje, voditeljica škole Pava nije nam se mogla pridružiti na praktičnom dijelu ispita pa je ulogu u organizaciji preuzela Barbi. Bitno je spomenuti da se Barbi odlično snašla s obzirom da se bez Pavinog nadzora „vučemo kao žvakaće gume“. Uz to čak i uz nedostatak osobne opreme, uspjeli smo praktični dio ispita završiti prije mraka.

A kako je to izgledalo kraj Crnog vrela? Praktični dio ispita očekivao se uz malo napetosti i uzbuđenja, ali uz dobro društvo i podrške instruktora završilo je kao još jedna zanimljiva avantura. Ispit se sastajao od ulaska u jamu i prelaženja čvora, a nakon odrađenog ispita neki su od nas istraživali Filipov kuk, obližnje špilje te fotografirali okolinu. Prilikom spuštanja u jamu pridružila nam se ekipa iz Speleološke udruge “Estavela” .

Crno vrelo (D. Paar)

Zatim, nakon dugog i uzbudljivog dana za večeru nas je dočekao fenomenalni gulaš i varivo koje se krčkalo cijeli dan. U sudjelovanju izrade tih gastronomskih delicija angažirali su se dečki sa Šolte. Ostatak večeri proveli smo uobičajeno, veselo uz vatricu pri čemu smo degustirali domaće rakije i ostala pića, a pjesme su se vrtile sve do jutarnjih sati. Nakon zanimljive večeri buđenje je za neke započelo mamurno. Na njihovu sreću ono je bilo nešto kasnije nego uobičajeno. Ubrzo smo se ustali na noge kako bi mogli podoručkovati i uputiti se za Gospić. Tamo su nas dočekale prostorije HGSS-a u kojima smo odlično organizirali sređivanje i pranje opreme. Dok se oprema sušila odvijao se usmeni dio ispita koji je trajao oko 2 sata. Nakon toga su se naši instruktori i ispitivači povukli kako bi prokomentirali naše rezultate u miru, a mi smo paralelno zauzeli svoje najomiljenije poze za meditaciju i upijali zrake sunca.

Na samome kraju preostao je još samo jedan obrok, čišćenje i pokret za Zagreb. Naime, put prema Zagrebu bio je umarajuć i tužan zbog završetka ove prekrasne speleološke pustolovine. S druge strane, uzbuđujuće je jer smo službeno postali spremni za provođenje vlastitih avantura. Uz to bila je čast steći ovako divna iskustva s još divnijim ljudima. Kako bi rekao Gabriel Garcia Marquez: ”Ne plači zato što je završilo. Smij se zato što se dogodilo!”.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s