Speleološka ekspedicija SOV – “KINA 1988.”

naslovna kina 1988_b.jpg

Napisao: Robert Erhardt, za časopis “Speleolog” godište 36/37, 1988/1989.
Fotografije: ekspedicija Kina 1988., razni autori, ljubaznošću Aide i Tea Barišić
Pripremio za web: Marjan Prpić
————————————————————————————————

Jesenski mjesec listopad svojim razigranim bojama nekako probudi sjetu u nama. Prebirući po tragovima prošlih godina iz života speleološkog odsjeka Velebit i njegovih članova, pred nama su „iskočile“ fotografije – zapravo skenirani dijapozitivi speleološke ekspedicije „Kina 1988“. Dijači su u ta vremena bili uobičajeni u Velebitu, a projekcije istih na sastancima nazivane su „dijačijadom“. Taj naziv održao se i do dana današnjeg, nakon što su dijapozitivi i aparati za gledanje istih potiho nestali sa scene pa tako u našem speleološkom odsjeku često čujete pozive za “vrtnju” fotografija sa laptopa: „u srijedu imamo dijače sa puta u Ameriku!“, … „večeras poslije sastanka dijači sa ekspedicije Rožanski!“… „kad će bit dijači sa puta na Island?“ i tako dalje. Povremeno se koji puta i doista donese diaprojektor i pravi dijači pa uživamo gledajući.

Iz ove romantične crtice SOV vratimo se temi – speleološkoj ekspediciji „Kina 1988.“ Šestero velebitaša i velebitašica odvažili su se na put u daleku Kinu, u doba kad put tamo i nije bio tako jednostavan kao danas, a da ne spominjemo doba željezne zavjese koje je, iako relativno „labavo“ i u previranju u odnosu na godine prije, još uvijek bilo na snazi. Svatko tko se barem jednom susreo sa organizacijom speleološke ekspedicije van granica matične zemlje, zna koliko je posla potrebno odraditi u samoj pripremi, a sav trud i muka u prikupljanju dopuštenja, papirologije i sveg ostalog, koliko god bili uspješni u tome, ne garantira da ćete na istu ekspediciju i krenuti.
Nije rijedak slučaj da se nakon višemjesečnih priprema ekspedicija otkaže od strane domaćina bez nekog suvislog obrazloženja gotovo pred njen početak. A kada je riječ o ekspediciji u tako daleku zemlju u koju krenete duljim putem, od Mađarske u bivši SSSR (Savez sovjetskih socijalističkih republika), dalje transsibirskom željeznicom preko Urala u Mongoliju do njenog glavnog grada Ulan Batora (Ulaan Baatar), odatle uz muke sa rezervacijama do Pekinga i dalje u područja istraživanja, uvijek postoji opasnost da negdje zaglavite usput, čekajući vlak ili kojekakve administrativne dozvole.

speleolog 25 1988-1989
Naslovnica, Speleolog br 25, godište 36/37

Kako su se naši proveli na tome putu, koje su zemlje prošli, kroz kakve peripetije se izborili za nastavak putovanja i uspješan završetak ekspedicije moglo se pročitati u časopisu SOŽ-a – Speleolog godište 36/37 iz 1988./89. str. 3-13, u sažetku koji je napisao Robert Erhardt, vođa ekspedicije. Šira javnost o rezultatima ekspedicije upoznata je, osim kroz štampu i medije, na dva posjećena predavanja sa projekcijama u koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ u siječnju i veljači 1989. godine.
U nastavku, na našem portalu donosimo vam cijeli članak iz tog broja speleologa, ali uz bogatu galeriju fotografija za koju se zahvaljujemo Barišićima – Aidi i Teu, jednima od sudionika ekspedicije.

Urednik

 

………………………………………………………………………………………………………………………………

Speleološka ekspedicija PDS Velebit „KINA 1988.“

Robert Erhardt

Uvod

Ljudi su istražili džungle i pustinje, ledena prostranstva i oceane, vinuli su se u daleke i hladne prostore svemira, no još uvijek postoji mnogo toga nepoznatog i neistraženog u neposrednoj blizini naših prebivališta, u Zemljinoj utrobi. To je ono što vuče speleologe da usprkos negostoljubivosti hladnog, mračnog i vlažnog podzemlja, izlaganju rizicima i nesigurnosti, ulaze u crne tajnovite otvore na Zemljinoj površini, kako bi razbili i rasvijetlili vječiti mrak milenija, od stvaranja Zemlje i podzemlja i barem na trenutak ukrali prirodi sve ljepote i divote koje taj mrak skriva od ljudskih pogleda.
Osjećaj da noga speleologa čini prvi ljudski korak kroz taj tajanstveni svijet dovoljna su nagrada za sve u to uložene napore. Što još tjera čovjeka da, iako premoren, s višednevnim znojem i prašinom na tijelu, zarašten u jednomjesečnu bradu, željan tuša i čiste posteljine, razmišlja o novoj ekspediciji?!

-Kraj listopada 1983. godine Žuti IMV-ov kombi s članovima Druge speleološke ekpsedicije PSH Maroko 1983. polagano guta kilometre smanjujući razmak između umornih speleologa i njihovih domova u Jugoslaviji. Završetak jedne ekspedicije, opuštanje i zadovoljstvo nakon velikih napora uloženih u to da jedna ekspedicija uspije, idealni su uvjeti da se stvori iskra ili ideja za neku slijedeću. Netko od članova ekspedicije spomenuo je jako zanimljivi krš u Kini.

Deveti svjetski speleološki kongres u Barceloni, kolovoz 1986. Pri povratku sa Treće speleološke ekspedicije PSH Picos de Europa, članovi ekspedicije zadržali su se u Barceloni i posjetili Kongres. Uz krijumčarenje na poneko predavanje ili projekciju, razgledali smo izložbe i štandove sa speleološkom opremom i literaturom, od koje smo nešto, u skladu sa mogućnostima, i kupili.

Pažnju nam je privukla lijepo uređena brošura britanskih speleologa CHINA CAVES 85. Čitanjem brošure i saznanjem što su engleski speleolozi napravili u Kini, te kakve su mogućnosti za daljnja istraživanja, javila se želja u nekim od nas da jednoga dana i mi tamo istražujemo.

Organizacija

Ideja je sazrijevala još godinu dana, da bi se naposlijetku uobličila u ozbiljnu organizaciju na prvom službenom sastanku zainteresiranih za ekspediciju 16.12.1987.
Na tom sastanku bilo je prisutno deset speleologa i tom prilikom definirani su osnovni ciljevi, problemi i zadaci na kojima će se raditi slijedećih nešto više od deset mjeseci. Sastavljena je lista od dvadeset mogućih kandidata i već tada za vođu ekspedicije izabran je Robert Erhardt.
Pripreme za ekspediciju bile su vrlo složene. Na redovitim tjednim sastancima svi članovi, kojih je lista reducirana na desetak, bili su angažirani na administrativnim poslovima oko sređivanja potrebnih dozvola i viza, voznih karata, novca i opreme. Jedan od najvažnijih zadataka u pripremnom periodu bio je skupljanje podataka o područjima krša u Kini. Pored geoloških karata, već spomenuti bilten CHINA CAVES ’85 o prvoj britanskoj speleološkoj ekspediciju Kinu bio nam je dragocjeni izvor informacija.
Ipak, vjerojatno ne bi niti započeli sa organizacijom ekspedicije da nismo imali gomilu podataka od Zorana Petkovića i Čede Josipovića, koji su kao prethodnica u ljeto 1987. godine otputovali u Kinu. Došli su do grada Guilina i tu, uz posjete nekoliko speleoloških objekata, ostvarili prve kontakte, na osnovi kojih sko kasnije i dobili dozvole za istraživanje.
Još jedan bitni detalj za koji smo vezali cijelu organizaciju bio je 21. Međunarodni kongres o hidrogeologiji krša i zaštiti krša koji se trebao održati u gradu Guilinu, pokrajina Guangxi, centru krškog područja u Kini, od 10. do 15. listopada 1988. god.
U Guilinu se nalazi Institut za geologiju krša Kineske akademije u kojem djeluje grupa speleologa od koje smo kanili dobiti sve potrebne dozvole i odabrati konkretno uže neistraženo područje. Član ekspedicije, speleolog Edo Kireta je uz pomoć speleologa i geologa Mirona Kovačića napisao rad s temom Speleološka istraživanja ogulinskog područja, te ga prijavio i poslao na Kongres. Osim prezentacije rada hrvatskih speleologa i doprinosa speleoloških istraživanja definiranju hidrogeoloških osobina ogulinskog područja, namjeravali smo preko Kongresa stupiti u što bolji kontakt s osobama u Kini koje bi nam trebale omogućiti istraživanje.

Nakon prikupljanja svih dostupnih podataka, za glavni cilj ekspedicije odabrali smo dva područja:

  1. Krško područje oko grada Guilina u pokrajini Guangxi,
  2. Pokrajina Guizhou, sa glavnim gradom Guijangom
China_administrative.jpg
Administrativna podjela pokrajina u NR Kini (izvor: Wikipedia)

 

U te dvije pokrajine postoje dva tipična oblika kineskog i svjetskog krša, a u gradovima Guilinu – Institut za geologiju krša i u Guijangu – Sveučilište sa studijem geografije u okviru kojega postoji smjer speleologija.

Drugi dio priprema odnosi se na organizaciju prijevoza do Kine i dobijanje potrebnih viza. Odabrali smo najdužu ali najjeftiniju varijantu, vlakom preko Sovjetskog Saveza i Mongolije. No pokazalo se da to nije nimalo jednostavno s obzirom na administrativne prepreke i poteškoće prilikom kupnje karata i rezervacija u zemljama tzv. realnog socijalizma, a zbog čega je gotovo cijela ekspedicija došla u pitanje.

I na kraju je posljednje pripreme, pakiranje opreme, liječničke preglede i cijepljenja, obavilo sedam ljudi, konačnih sudionika ekspedicije:

  1. Barišić Teo, 1965., AVL tehničar za telekomunikacije,
  2. Erhardt Robert, 1960., aerotehnički inžinjer, vođa ekspedicije,
  3. Gold Aida, 1965., diplomirani defektolog,
  4. Kireta Eduard, 1960., dipl. ing. elektrotehnike,
  5. Stojanović Svjetlana, 1961., dipl. ing. biologije,
  6. Vrbanec Mirjana, 1958., dipl. ing. poljoprivrede.

Svi su članovi speleološkog odsjeka PDS Velebit.

Obavljen je velik dio posla, za nekoga teži, za nekoga lakši, a pred nama je stajao put od preko 40 000 kilometara, sa svim prijevoznim sredstvima, pun prepreka i neizvjesnosti, sa neizvjesnim ciljem i rezultatima.

Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - tipična scenografija
Prepoznatljivi izgled krša u Kini


DNEVNIK EKSPEDICIJE

28. rujna. Kireta i Erhardt krenuli vlakom za Budimpeštu. Razlog zbog kojeg nisu pošli svi članovi ekspedicije bile su komplikacije u Moskvi oko nabavke karata za Peking. Nažalost, prvobitna kombinacija preko predstavnika Plive i Končara, koja nam je trebala na vrijeme osigurati karte, u posljednji trenutak se izjalovila, te je trebalo provjeriti na licu mjesta da li ćemo uopće moći putovati.

29. – 30. rujna. Putovanje vlakom od Budimpešte do Moskve.

01. listopada. Stigli u Moskvu oko 07.00 i odmah stupili u kontakt s našim radnicima Industrogradnje, koji su nam pružili smještaj i pomogli pri kupovini karata i rezervacija za Transsibirsku željeznicu. Pošto su prve slobodne rezervacije za Peking tek 26. listopada, odlučili smo se za varijantu sa rezervacijama do Mongolije – Ulan Batora, s polaskom 08.10. Iz Ulan Batora navodno ne bi trebalo biti problema za dalje. Javili u Zagreb ostalom dijelu ekspedicije da krenu.

04. listopada. Dolazak u Moskvu kompletne ekipe. Smještaj u hotel s radnicima Industrogradnje, točnije u apartman Seada Pašagića, kojemu uz gostoprimstvo, moramo zahvaliti na trudu i pomoći oko nabavke karata i rezervacije za vlak.

05. – 08. listopada. Boravak u Moskvi Razgledavanje grada, muzeja i znamenitosti. Svakodnevni pokušaji da se nekako ubacimo u vlak za Peking ranije, ali nažalost bezuspješni.

154932_4606078081492_927160604_n
Tipična scenografija u Moskvi

09. – 12. listopada. Putovanje vlakom preko Urala, beskrajne sibirske ravnice ispresijecane nepreglednim stepama i brezovim šumama, Sverdlovska, Omska, Novosibirska, Irkutska do Bajkalskog jezera i dalje mongolskim polupustinjama do Ulan Batora.

13. listopada. Ulan Bator, glavni grad NR Mongolije. Smještamo se u hotel i pri pokušaju da dobijemo rezervacije za Peking doživljavamo razočaranje jer rezervacija nema do kraja mjeseca.

14. – 15. listopada.  Osim razgledavanja Ulan Batora, najveći dio vremena provodimo u pokušajima dobivanja rezervacija. Osim jednog vlaka tjedno Moskva-Peking, saobraćaju još dva od Ulan Batora do Pekinga, ali svi su puni. Cijena inače besplatne rezervacije penje se i do desetostruke vrijednosti putne karte, ali uzalud. Osim vlaka, nikakva druga mogućnost ne postoji. Ideja da vrijeme provedemo u rekognisciranju krških područja Mongolije također pada u vodu jer je strancima zabranjeno kretanje van područja glavnog grada. Ipak, uz pomoć jugoslavenske ambasade, drugih stranaca koji su ovdje zaglavili i uz puno sreće uspjevamo postići da se redovnoj kompoziciji vlaka za Peking priključi još jedan vagon, u kojem dobivamo mjesta, ali samo do granice.
7. Ulan Bator

18. – 19. listopada. Putujemo do Erlijana na granici i isti dan produžujemo kineskim vlakom za Peking.

20. listopada. Dolazimo u Peking i smještamo se u hotel. Javljamo se u jugoslavensku ambasadu gdje nam, nakon razgovora, obećavaju pomoć pri kupovini karata za Guilin.

21. – 26. listopada. Kupujemo karte sa rezervacijama za srijedu 26.10. Vrijeme nastojimo što bolje iskoristiti za razgledavanje mnogih kineskih kulturnih i povijesnih znamenitosti kao što su: Zabranjeni grad, Veliki zid, grobnice dinastije Ming, hramovi i carske palače, a naravno i samog grada danju i noću. Za kretanje u pekinškoj gužvi i gunguli najbolje nam služe veliki, teški bicikli. Slučajno srećemo u hotelu Borisa Vrbeka, speleologa instruktora iz PDS Velebit, koji se zajedno sa suprugom Mirjanom i dvoje prijatelja vratio iz Guilina, gdje je također sudjelovao na Kongresu s radom (Neke karakteristike mulja podzemnog sustava Đula-Medvedica u Ogulinu), a na koji mi, zbog problema na putu nismo stigli. Dobijamo izvještaj o radu Kongresa i informaciju da je Edin rad štampan u Zborniku.

kineski zid
Na Velikom zidu

27. listopada. Na četiri tvrda ležaja putujemo dvije noći i jedan dan 2100 km jugozapadnije, do Guilina.

28. listopada. Stižemo u Guilin i smještamo se u hotel. Oboružani papirima, dokumentima i posjetnicama odlazimo u Institut za geologiju krša. Pošto je direktor Instituta dr Zhang Zhigan bio odsutan, primio nas je dr Yuan Daoxian i zamjenik direktora dr Zhu Xuewen. Iako su nas očekivali 15 dana ranije, primljeni smo srdačno i prijateljski. Dugi i iscrpni razgovori i pregovori rezultirali su dogovorom da se prebacimo iz hotela u njihov prostor za smještaj osoblja instituta i gostiju i obećanjem da će nam organizirati istraživanje, ukoliko ne bude većih administrativnih problema.

29. listopada. Prebacujemo se u apartman u krugu instituta. Upoznajemo se sa dr. Wangom, vođom speleološkog istraživačkog tima i Zhang Renom, mladim inžinjerom geografije, koji je upravo magistrirao na Sveučilištu u Guijangu s temom Geneza speleoloških objekata na području Guilina, a koji nam je dodijeljen kao pratilac i čovjek koji se treba brinuti o nama.
Razgledali smo institutski kompleks i vrlo lijepo uređen geološko-hidrološko-speleološki muzej, te se upoznali sa povijesti Instituta.

Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - sa domaćinima
Sa našim domaćinima

30. listopada. Pod vodstvom Zhanga i Fanga, pedesetak godina starog, vrlo pažljivog, ugodnog i brižnog gospodina, koji će nam također u slijedećem periodu biti pratilac, pošli smo u bližu okolinu grada i posjetili dvije neuređene špilje.

31. listopada. Pošli kombijem Instituta 30-ak km sjevernije u posjetu TAI PING YAN – Pacifičkoj špilji, u kojoj smo, nakon nekoliko težih provlačenja, istražili novih 30-ak metara vertikale i 60-ak metara horizontale te započeli izradu topografske karte koja do sada nije napravljena. Ova posjeta i istraživanje više sliči na test od strane Kineza, da vide koliko vrijedimo.

01. studeni. Napokon smo dobili dozvole za kretanje i istraživanje po inače zabranjenim zonama, tako da smo u pratnji Zhanga i Fanga u peteročlanom sastavu (bez Mirjane i Miljenka, koji su otišli u Šangaj), natovareni opremom i hranom za desetodnevno istraživanje, krenuli minibusom prema području istraživanja. U mjestu Chaoitanu, nakon pregovora sa lokalnim poglavarima nije nam odobreno istraživanje, iako smo imali dozvole sa viših instanci, zbog prezauzetosti oko pripreme nekakvog skupa. Zato smo produžili još oko 20 km sjeverije do drugog okruga i mjesta Haiyang. Tu smo bili bolje sreće, iako smo i ovdje proveli nekoliko sati čekajući. Prebacili se još desetak km dalje, po lošoj cesti do kraja uske udoline, uvučene između stjenovitih stožaca i vrhova, često obraslih trnovitim, grmolikim šipražjem. Otuda, natovareni opremom i uz pomoć nosača, još oko jedan sat hoda do zaseoka Hao Zhu Yan, što u prijevodu znači Jazbina, baze za slijedeća istraživanja.
Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - putem prema području istraživanja

02.-09. studeni. Vršili speleološka istraživanja  u krugu od oko dva sata hoda od baze. Otvore u objekte nalazili smo uvijek uz pomoć vodiča, a za to i sve druge organizacijske probleme i kontakte sa stanovništvom bili su nam neophodni naši kineski vodiči, Zhang i Fang.

02.11. – istražili i nacrtali  (Špilju koja pije) – CHU SHI YAN

03.11. – istražili i nacrtali (Neslatku špilju) – KU YAN

04.11. – istražilii nacrtali GING GUA YAN – (Špilju zlatnog boga), istražili i crtali GAN YAN (Suhu špilju), nacrtali oko 800 m, ide dalje.

05.11. – istražili i nacrtali ZHU LIN YAN (Bambus špilju), istraživali u Suhoj špilji, preplivali nizvodno jezero – sifon, 70 m dužine.

06.11. – istražili i nacrtali GAN YAN TAO – (Glavu suhe špilje)

07.11. – istražili i nacrtali LEI YAN – (Grom špilju), istraživali uzvodni kanal u Suhoj špilji

08.11. – istraživali uzvodni kanal u Suhoj špilji, došli do kraja.

09.11. – transportirali opremu od Haiyanga, prevezli se lokalnim busom do Chaotiana, istražili i nacrtali SHUI YAN – (Vodenu špilju).

10. studenoga. Iznajmili kombi i prebacili se u Guilin. Poslijepodne kombijem instituta prevezli se ponovno do Pacifičke špilje. Dovršili nacrt otprije poznatog dijela i novoistraženog kanala.

11. studenoga. Dan odmora koji smo iskoristili za vožnju brodom po rijeci Li Jiang, od Guilina nizvodno nekih osamdesetak km, do gradića Yuangshuo-a, kroz izvanredno slikovit krajolik, jedinstven u svijetu po svom reljefu i krškim oblicima. Našli se sa Miljenkom i Mirjanom koji su se vratili iz Šangaja.

Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - Aida Gold (Barišić) i izvanredno slikovit krajolik
Krajolik jedinstven u svijetu

12. studenoga. Oprostili se od domaćina u Guilinu i krenuli vlakom za 800 km sjeverniji Guijang, glavni grad pokrajine Guizhou.

13. studenoga. Stigli u u Guijang gdje nas je dočekala delegacija sa Sveučilišta: profesori Zhang i Yang. Smjestili se u hotel.

14. studenoga. Pregovori s domaćinima u vezi organizacije istraživanja, na kojima su sudjelovali osim već spomenutih prof. Zhanga i prof. Yanga, sekretar partijske organizacije sveučilišta, te dva mlada asistenta Cheng Xing i Tan Ming, koji su nam dodijeljeni kao vodiči i pratioci za našeg boravka u pokrajini Guizhou.

15. studenoga. U iščekivanju službenih dozvola za istraživanje razgledavali grad i posjetili Podzemni park s turistički uređenom Špiljom bijelog zmaja.
Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - kineska varijanta turističkog uređenja špilje.jpg

16. studenoga. Lokalnim autobusom putujemo do mjesta Anshuna, gdje obilazimo poznate vodopade i dalje do lokalnog sjedišta Pudinga gdje noćimo.

17. studenoga. U Pudingu nam organiziraju daljnji prijevoz kamionom još oko četrdesetak km po lošoj prašnjavoj brdskoj cesti do zaseoka Luing Ling Chuen-a, u blizini kojega se nalazi ulaz u HUA SHI DONG (Špilju kameni cvijet), gdje nam je slijedećih nekoliko dana baza.

17.-18. studenoga. Istražujemo i crtamo špiljski sustav Kameni cvijet neprestano, dan i noć, zbog kratkoće vremena.

Cijelo to vrijeme domoroci u većim ili manjim grupama dežuraju pred ulazom, u kojem je uređen budistički hram. Prema njihovim tvrdnjama mi smo prvi bijelci i uopće stranci koji su došli u taj kraj. Povratak u Puding.

19. studenoga. Povratak preko Anshuna u Guijang. Pakiranje opreme i priprema za početak povratka.

20. studenoga – 06. prosinca. Razdvajanje članova ekspedicije: dio ekipe od pet članova putuje vlakom do Guangzoua (Kanton) i Hong Konga. Dalje avionom do Tajlanda, da bi se vratili u Zagreb preko Praga 03. prosinca.

Aida i Teo, noseći najveći dio speleološke opreme, putuje za domovinu vlakom preko Pekinga, Mandžurije, Sibira, Urala, Moskve i Mađarske i dolaze u Zagreb 06. prosinca, čime je ujedno sretno okončana ekspedicija.

Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - sretan povratak i zadnjih dvoje članova sa opremom.jpg
Zdravica za sretan povratak

Topografsko snimanje i izrada nacrta

Prilikom topografskog snimanja korišteni su optički kompas i padomjer Suunto. Sve nacrte izradio je Teo Barišić, uz veliku pomoć Zorana Stipetića prilikom kabinetske obrade, koji je sve podatke i nacrte obradio na računalu PC. Originalni nacrti izrađeni su u mjerilu 1:500 i 1:1000. Ukupna dužina svih nacrtanih objekata je 8.476 metara, a dubina 620 metara (vertikalna razlika 767 m).
Mjerili su Kireta, Stojanović, Gold i Erhardt.
119

Oprema

Uz individualnu opremu prema kojoj je predviđena upotreba DED tehnike, a za koju se brinuo svaki član ekspedicije posebno, ponešena je i slijedeća kolektivna oprema: 305 m užeta i 100 m zamke 3mm, 2 kladiva, 2 spitera, 60 spitova, 20 pločica, 2 klina, 10 karabinera 7mm, komplet za crtanje sa dvije mjerne vrpce, koloture, 5 transportnih vreća, 14 kg karbida, 3 šatora, plinsko i benzinsko kuhalo.

Prva pomoć

Komplet se sastojao od 26 vrsta različitih lijekova, masti, kapi i drugog sanitetskog materijala, a pomoć i stručne savjete za sastavljanje kompleta dobili smo od dr. Borislava Aleraja, alpinista i spasioca.
Prije polaska na put svi članovi su preventivno cijepljeni protiv zaraznih i crijevnih bolesti mogućih u tim krajevima, a tokom ekspedicije pili su tableta protiv malarije.
Od zdravstvenih tegoba na putu značajnije su bile slijedeće:
3 prehlade sa temperaturom, 3 upale grla, 1 lakši oblik bronhitisa, upala žlijezda znojnica na leđima kao reakcija na znojenje u plastičnom kombinezonu, 2 puta probavni problemi, prehlada želuca s mučninom i povraćanjem, čir i zagnojene upaljene ranice na nogama, glavobolja, žuljevi i ogrebotine. Sve smo ove zdravstvene tegobe sami sanirali.

Prehrana

Na putu smo se hranili u restoranima, a za vrijeme istraživanja su nam hranu nabavljali i organizirali naši kineski domaćini. I s jednim i s drugim bili smo uglavnom zadovoljni i što se tiče ukusa, raznovrsnosti i količine.

Razno

Kompletne troškove cijele ekspedicije snosili su sudionici sami. Nakon povratka s rezultatima ekspedicije upoznata je javnost putem sredstava javnog informiranja: radija, televizije, dnevne i tjedne štampe, a glavna prezentacija u obliku predavanja uz projekciju dijapozitiva održano je u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski 26.01. i ponovno predavanje 23.02.1989. godine.

Sudionici ekspedicije se zahvaljuju svima koji su pomogli da se ekspedicija ostvari i uspije. Najviše prijateljima iz PDS Velebit, koji su radili za ekspediciju prije, za vrijeme njezinog trajanja i poslije, kao da su i sami sudionici; zatim radnicima poduzeća Industrogradnja Seadu Pašagiću, Vladi Maleku, Mati Zaloviću, Vladi Kučeri i Jurici Sekelju; predstavnicima jugoslavenske ambasade u Mongoliji i Kini; kineskim prijateljima koji su se brinuli za nas: Zhang Renu, Fang, Chen Xingu, Tan Mingu i drugima.

Rezimirajući rezultate Speleološke ekspedicije Kina 1988., vidimo da su na dva područja međusobno udaljena 1000 kilometara istraženi i nacrtani slijedeći objekti:

Opis istraženih objekata

TAI PING YAN

Pacifik spilja poznata je još kao Ba Shi Ti Yan ili Spilja osamdeset i jedne stepenice. Ulaz u spilju nalazi se 50 m poviše kamenoloma, nedaleko od tvornice nitrofertilizatora oko 7 kilometara sjeverno od Guilina. Glavni, stari fosilni kanal proteže se od ulaza prema jugozapadu varirajući od velikih dvorana do triju vrlo uskih prolaza koje su nam naši vodiči stavili kao prvu speleološku kušnju. Kanal je na dva mjesta povezan s mlađim, aktivnim dijelovima spilje. Osamdesetak metara od ulaza nalazi se velika dvorana koja presjeca stari kanal. Dnom dvorane, niz velike vodene kaskade, prelijeva se potok koji se javlja iz pukotine na jednom, a nestaje u sifonu na njenom suprotnom kraju.
U širokom sigastim salijevima niz koje se u nju silazi uklesano je mnoštvo kamenih stepenica. Pred sam kraj glavnog kanala, u lijevom rubu nalazi se 25 m duboka pukotina na dnu koje se paralelno pod glavnim proteže drugi aktivni dio spilje. Od uzvodnog do nizvodnog sifona, kroz koji voda odlazi u dvoranu stepenica, postiže dužinu od 56 metara. Značaj ove spilje je u tome što mještani tvrde da je ona dio velikog, više kilometara dugog sistema čija se dva druga ulaza nalaze u zoni kontrole kineskih trupa, pa je ovo istraživanje vršeno s određenom dozom straha naših kineskih prijatelja. Za vrijeme istraživanja nismo uspjeli pronaći nekog od mještana koji dobro poznaje spilju koja im je tokom epoha služila kao sklonište (posljednji put od Japanaca u II svj. ratu).

1. TAI PING YAN - Špilja pacifik
Tai Ping Yan (Pacifik špilja ili Špilja osamdeset i jedne stepenice)

CHU SHI YAN

Prilaz Spilji koja pije vrlo je težak jer je uski vertikalni ulaz smješten u maloj poluspilji pod samim šiljatim vrhom 600 m visokog brda. Od vrha do dna ulazne vertikale prosječnog nagiba 70% i dužine 110 m postoji nekoliko vrlo uskih polica. Na njenom dnu nalazi se malo jezero odakle se kanal grana lijevo i desno. Lijevi kanal se spušta do najniže točke u spilji (-140) te završava blatnim krajem na čijem smo dnu pronašli tajanstvene rupe u blatu. Desno od jezera dolazi se do drugog, širokog kanala sa ogromnim kaskadama bez vode. Na dnu kanala s kaskadama također se nalaze zagonetne rupe. Penjući se tim kanalom na drugu stranu, prolazi se kroz bogato ukrašenu dvoranu čiji strop prekrivaju stotine šišmiša i u kojoj se osjeća intenzivan neprijatan miris guana. Kanal se penje uz veliki saljev i na svom vrhi otvara ogromnu kavernu dužine preko 180 m i širine 120 m, koja nalikuje ogromnom amfiteatru čije sjeverne tribine sačinjavaju ogromni saljevi, a južne veliki kameni blokovi mjestimice prekriveni debelim slojem blata.
Na suprotnoj strani amfiteatra moguće je proći još devedesetak metara u krug manjim kanalom. Krajnji istočni dio tog kanala vrlo je vjerojatno zasigani nastavak špilje.

2. CHU SHI YAN-Špilja koja pije.jpg
Chu Shi Yan (Špilja koja pije)

KU YAN

Neslatka spilja je oblika latinskog križa osnova kojega je dug horizontalni, na kraju zasigani i  zablatnjeni kanal. Duž glavnog kanala nalaze se tragovi stalne prisutnosti ljudi – dobro utaban put, velike kamenice za vodu koje mogu poslužiti za napajanje stoke i građevine koje su nas svojim izgledom podsjetile na kineske grobove. S lijeve na desni krak „križa“ spušta se visok kanal, na svome dnu presvučen glatkim saljevom. Od zasiganog vrha do blatnog dna, u dužini od 270 m, postiže vertikalnu razliku od 122 m (+65, -57).

3. KU YAN - Neslatka špilja.jpg
Ku Yan (Neslatka špilja)

GING GUA YAN

Spilja Zlatnog Boga – jama dubine 28 i dužine 33 m nalazi se 200 metara sjeverozapadno od zadnje kuže sela Hao Zhu Yan.

ZHU LIN YAN

Bambusova spilja – jama dubine 31 i dužine 33 m. Smještena je pod vrhom tzv. „stražnjeg“ brda, najvišeg u okolini – sat i pol hoda od sela Hao Zhu Yan prema sjeveru.
Speleološka ekspedicija PDS Velebit - Kina 1988. - Robert Erhadt, vođa ekspedicije

HAO ZHU YAN SISTEM

Sistem se sastoji od dviju velikih aktivnih spilja koje su povezane sifonom dužine cca 120 m. Sistem je istražen 1985. godine u britanskoj ekspedicij China Caves ’85. Ne znajući za ovu činjenicu topografski smo snimili obje spilje. Spilja Gan Yan Tao (Glava suhe spilje) donji je dio sistema. Ima dva veličanstvena jamska ulaza grotlenog tipa. Veći od njih 15×30 m najpogodnije je mjesto za ulazak. Previsna vertikala od 65 m spušta se na stari fosilni kanal širine 30 m. Paralelno sa starim pruža se i uži i niži aktivni kanal. Od mjesta gdje se spajaju ova dva kanala spilja se na obje strane pruža još po dvjestotinjak metara. Na mjestima na kojima smo postavljali mjerne točke našli smo malene piramide od kamenje koje su nas navele na razmišljanje da je spilja već topografski snimljena tako da smo odustali od snimanja potopljenih kanala. Gan Yan (Suha spilja) je smještena pod krškom uvalom na čijem sjevernom obronku leži selo Hao Zhu Yan (Jazbina).
U toku jednog dana snimili smo dio nizvodnog sifona do sela uključujući i gornji horizont s dva ulaza na južnom rubu uvale koji se skokom od 27 m spaja na aktivni dio. U samom selu nalazi se i treći ulaz kojim su mještani sproveli struju i izgradili podzemnu kaptažu s pumpom odakle se voda dobavlja i u najsušnijim sezonama. Uzvodni kanal od ovog mjesta postaje vrlo nizak. U Guilinu smo kasnije doznali da je nedaleko od trećeg ulaza engleska ekspedicija odustala od daljeg istraživanja i na nacrtu ostavila oznaku „continues low“ (nastavlja se nisko). Od 1400 m novoistraženog kanala barem 600 m potrebno je puzati kroz plitki potok, čučati ili plivati kroz vodu dok se strop spušta do glave. Na mjestima je bilo potrebno razbijati nizove stalagmita nalik na rešetke zatvora koji se spuštaju sve do vode. Strop se tek povremeno podiže i omogućava normalno kretanje. Pred kraj kanala, pred ulazom u završnu dvoranu nalazi se mali aktivni sifon veličine 0,5×0,5 m. Pod kamenim blokovima koji zatrpavaju završnu dvoranu nalazi se još jedan, povremeni sifon, što je vidljivo po tragovima vodenog toka.
Ukupan nagib aktivnog dijela spilje ne prelazi 30,  ali je još uvijek nešto veći od donje spilje gdje prevladavaju dugačka jezera potopljenog kanala s malim slapićima.

4. Sistem HAO ZHU YAN -Jazbina.jpg
Sistem Hao Zhu Yan (Jazbina)

 

5. GAN YAN TAO - Glava suhe špilje.jpg

Gan Yan Tao (Glava suhe špilje)


LEI YAN

Grom spilja navodno je dio hidrološkog sistema u koji spada i speleološki sistem Hao Zhu Yan. Njen ulaz ogromnih dimenzija (preko 80 m visine i isto toliko širine) nalazi se na dva sata hoda od sela Jazbina prema istoku. Spilja je nastala na granici propusnih i nepropusnih slojeva. Odličan je primjer jake erozije i kolapsa Guilinskog bazena. Glavni i jedini kanal spilje naprosto prolazi kroz cijelo brdo i izlazi u velikoj vrtači na čijem drugom kraju ponovno ponire. Približavanjem stijeni uz ponor iza brda i granja i šiblja čuje se tihi šum potoka unutar ponora. Ova ista voda kasnije se navodno javlja u sistemu HZY. Prvi dio Grom spilje je jako visok, no kasnije se spušta na svega 5 m da bi se nakon jednog uskog meandrirajućeg dijela ponovno povisio i takav ostao do izlaza. Potočić koji protiče kroz spilju nestaje među kamenjem na  ulazu i pojavljuje se ponovno iz jezera na polovini spilje.

SHUI YAN

Vodena spilja je izvor spilja udaljena sat hoda od mjesta Cian Tian. Ima tri ulaza. Kroz najpristupačniji od njih iz spilje istječe potok. Aktivni kanal je dugačak 110 m i do njegovog sifonskog kraja moguće je doći jedino plivanjem. Iznad aktivnog kanala nalazi se velika suha dvorana u čijem se stropu nalazi jedan od otvora. U sjevernom kutu dvorane nastavlja se splet kratkih kanala od koji jedan završava trećim izlazom.

HUA SHI DONG

Ulaz u Spilju Kameni cvijet nalazi se uz rub dna slikovite, zelenim terasama okružene krške uvale. Uz njega se nekad nalazila malena pagoda. Kad je pagoda srušena ulogu religioznog svetilišta preuzela je spiljica uz ulaz. Povodeći se za novom politikom kineske vlade mještani  Luing Ling Chuen-a (sela Zelena šuma) uredili su ulazni dio i nekoliko ulaznih kanala blizu ulaza koristeći se skromnim sredstvima – tankom žicom, nekoliko žarulja, šarenim natpisima, parkovima slomljenih stalaktita i poznatom kineskom domišljatošću. Ispod ovog „turističkog“ dijela proteže se aktivni dio spilje. Nizvodni dio u pravcu sjevera skuplja s desne strane vodu iz uskih pukotina. Kanal se povremeno širi u veće dvorane da bi se pred sam kraj voda spustila u uski meandar. Iza meandra vodeni tok nestaje pod šljunkom i postaje očit u završnom velikom sifonu 8 x 12 m. Strop je visok jer ostaje na visini prije meandra.
Za ovaj dio karakteristično je nekoliko slijepih, blatom pokrivenih uzlaznih kanala. Zapadni krak predstavlja uzvodni dio spilje i zalazi duboko ispod uvale. Vijugajući prema kraju, kanal postaje sve blatniji i završava dubokim jezerom u blatu. Strop se spušta gotovo do same vode i to mjesto predstavlja vrlo perspektivan nastavak spilje. Od mještana smo doznali da dalje u polju postoji još jedan otvor kojim se može doći do nastavka iza jezera i da kanl ide dalje uz brdo. Zbog poodmaklog vremena i požurivanja naših domaćina morali smo nažalost završiti sa istraživanjem. Spilja Kameni cvijet zapravo je spiljski sistem jer postoji još jedan ulaz 100 metara udaljen od prvog. Nalazi se u maloj terasasto obrađenoj vrtači usred obradivog zemljišta i nakon sedamdesetak metara horizontalnog kanala skokom od osam metara spaja se na Zapadni kanal.

6. HUA SHI DONG - Špilja kameni cvijet.jpg
Hua Shi Dong (špilja Kameni cvijet)

Zaključak

Istraživanjima u Kini hrvatski speleolozi upoznali su se s kršom i speleološkim pojavama kakvih nema u našim krajevima. Prebrodivši mnoge probleme i prepreke na putu, dokazali su sebi i drugima da mogu istraživati uz bok mnogim puno bogatijim speleološkim nacijama. I što je najvažnije, uspostavljeni su kontakti s trenutno najzanimljivijim i najperspektivnijim krškim područjem na svijetu, što otvara mogućnosti za daljnja istraživanja i ekspedicije iz Jugoslavije, a uvelike doprinosi afirmaciji naše speleologije u svijetu.
…………………………………………………………………………………………………………………………………..

Cjelovitu galeriju sa ekspedicije Kina 1988. pogledajte ovdje: LINK
Iz naših povijestica pročitajte i ovo: Gameboskop – iz zafrkancije u legendu


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s